Mala škola u Varešu djeci bez roditeljskog oslonca pruža sigurnost i pripremu za samostalan život
U ustanovu djecu dovode teške životne okolnosti – od bolesti ili smrti roditelja do nasilja i siromaštva. Tokom boravka uče upravljati novcem, brinuti o sebi i donositi odluke, a podrška im ostaje dostupna i nakon odlaska.
Za mnoge štićenike Male škole u Varešu djetinjstvo nije bilo bezbrižno. Njih 18 trenutno boravi u ovoj ustanovi, a razlozi su različiti – bolest ili smrt roditelja, zanemarivanje, nasilje, ovisnosti, siromaštvo i narušeni porodični odnosi. Zato im ova ustanova predstavlja mnogo više od mjesta smještaja: zajednicu u kojoj ponovo uče vjerovati ljudima, osjećati se sigurno i sanjati o budućnosti.
Direktorica ustanove Kristina Marijanović za "Avaz" objašnjava da je njihova osnovna zadaća pružiti sigurnost i skrb djeci koja iz različitih životnih razloga ne mogu odrastati u svojoj porodici, te da djeci pomažu u učenju i odrastanju.
"Želimo im pomoći da prepoznaju svoje sposobnosti i pripreme se za samostalan život", kaže ona.
Podrška i nakon odlaska
Tokom boravka djeca usvajaju praktične vještine – od upravljanja novcem do brige o sebi i donošenja odluka. Kako ističe sestra Marijanović, podrška se ne završava izlaskom iz ustanove, pa djelatnici nastoje biti dostupni bivšim štićenicima i kad se suoče s izazovima.
Da veze ne moraju prekinuti, pokazuju i bivši korisnici – neki dolaze u posjete i po savjete, a neki se vraćaju kao volonteri. Usjehom, ističe Marijanović, smatraju kada štićenici iz Male škole odu spremniji za život, sa znanjem i samopouzdanjem potrebnim za vlastite odluke.
Prerano odrastanje
O tome koliko podrška, razumijevanje i sigurno okruženje mogu značiti djetetu svjedoči Dalibor Štrkalj, korisnik programa podrške Mala škola u Varešu. Priznaje da je bilo trenutaka kada je sumnjao u sebe, ali je naučio da u većini slučajeva – čak u 95 posto – ipak treba pomoć drugih ljudi.
"Ipak, u 95 posto slučajeva bila je potrebna pomoć drugih ljudi", kaže Dalibor.
Odlazak u Vareš, dodaje, pokazao mu je drugačiji smjer u životu – tek tada je shvatio koliko mu znače ljudi koji brinu o njemu, podržavaju ga i vjeruju u njegove mogućnosti, te da mu je ta podrška bila potrebna da sazri kao čovjek.
Boravak u ustanovi mnogo je značio i njegovoj braći i sestrama: kroz Malu školu završili su školovanje, sazreli kao ljudi i naučili da život zna donijeti i teške situacije s kojima se mora suočiti. Njegova poruka je da dijete, bez obzira na teškoće koje prođe, ne izgubi vjeru u sebe i da se vodi dobrim vrijednostima.
"Bitno je samo da se vodimo onim dobrim i vjerom koju imamo", poručuje Dalibor.
