Marko Milošević večeras u BKC-u: treći dolazak u Sarajevo, prvi put uz bend

Pjesnik Marko Milošević večeras, 23. oktobra, u 20 sati nastupa u Bosanskom kulturnom centru (BKC) u Sarajevu. Riječ je o večeri poezije i muzike humanitarnog karaktera, trećem njegovom gostovanju u ovom gradu, ali prvom na kojem će ga pratiti bend. Na prethodnim nastupima u Sarajevu uz njega je bio Boris Režak.

Program donosi i nekoliko iznenađenja, a među njima je premijerno izvođenje pjesme za koju je Milošević napisao i muziku i tekst. Otpjevat će je Ilma Karahmet.

Veza sa Sarajevom duga dvadeset godina

U razgovoru za „Dnevni avaz“ uoči nastupa Milošević kaže da je sa Sarajevom uspostavio posebnu vezu još prije dvadeset godina i opisuje ga kao grad s dušom, u kojem je često boravio i u kojem ima mnogo prijatelja. Publici, kako najavljuje, sprema nešto drugačije od onoga na šta je navikla, s mnogo emocija, kako niko ne bi otišao kući ravnodušan.

Ranije nastupe u BKC-u pamti po podršci sarajevskih gostiju, među kojima su bili Berin Buturović, Neno Murić, Tarik Džinić, Enes Bešlagić i Armin Šahović. Posebno mjesto u sjećanju čuva i za jedan od svojih prvih nastupa u Kamernom teatru, iz vremena kada je tek počinjao.

Više od 650 nastupa

Njegova poezija, kako sam ističe, dopire i do onih koji inače ne čitaju stihove. Razliku vidi između čitanja i govorenja poezije, naročito kada je izgovara sam autor koji zna šta je osjećao dok je pisao. Društvene mreže naziva najvećim zlom današnjice, ali kaže da ih je iskoristio za dobro – da se poezija ponovo čuje i dopre do mladih. Kao potvrdu navodi više od 650 nastupa.

Iako ga mnogi zbog načina izvođenja doživljavaju kao glumca, Milošević to odbacuje. „Ja nisam glumac“, kaže, uz objašnjenje da je gluma interpretacija, a ono što on radi proživljeni život pretočen u stihove. Cijeli njegov koncept nosi naziv „Poezija života“, jer, kako navodi, pokriva sve segmente života u kojima se ljudi prepoznaju sa svojim radostima i tragedijama. Na gotovo svakom nastupu, kaže, neko mu priđe i kaže da je sve to i sam proživio, samo nema riječi za to.

„Kaput“ – pjesma posvećena bratu

Najemotivnijom svojom pjesmom smatra „Kaput“, po kojoj je nazvao i svoju četvrtu zbirku. Napisao ju je nakon što je ostao bez brata kojeg je, kako kaže, najviše volio. Pjesmu opisuje kao jedan život – život jednog čovjeka, ali i svih ljudi koji više nisu s nama. Uvijek je govori na kraju nastupa, jer, kako kaže, sve dok ih pominjemo, ti ljudi ponovo žive.

Na pitanje nastaju li najiskreniji stihovi iz bola, odgovara da nema pravila. Pjesme, kaže, nastaju iz jakih emocija, a one mogu biti i pozitivne i negativne – pokreću ga i lijepe i tužne stvari. Važno je samo da emocija bude jaka i iskrena i da dođe trenutak kada pjesma treba nastati, a o tome, dodaje, ne odlučuje on, nego „neko odozgo“.

„Svaki nastup kao Osmi mart“

Među publikom na njegovim nastupima znatno je više žena, pa se, kako kaže, uvijek našali da je svaki nastup kao Osmi mart. Žene su, smatra, možda spremnije pokazati emocije, a on uvijek traži aplauz od muškaraca koji dođu. Pravi muškarci su, poručuje, oni koji imaju dušu, a onaj koji pusti suzu nije slab, kao što ni dolazak na veče poezije ne znači da je neko mekše duše. Taj trend se, dodaje, mijenja i sve više muškaraca shvata da je lijepo doći.