McKay i Eubanks: I klimatska kriza i vještačka inteligencija u rukama korporacija i milijardera

Ekstremna vrućina, razorana sjela u Nepalu, rekordni El Niño i procjena Exxona da se do 2050. godine temperatura može popeti za tri stepena Celzijusa — samo su dio slike o klimatskoj krizi koja se, kako ističu Adam McKay i Philip Eubanks, klimatski aktivisti i donatori, mogla izbjeći, ali se ne izbjegava.

Obojica godinama upozoravaju na opasnost — filmovima poput „Don't Look Up" i „Just Look Up" kojima su nastojali probuditi javnost, ali i finansiranjem protestnih grupa širom svijeta koje se hrabro zalažu za budućnost u kojoj se može živjeti. Sada tvrde da se i razvoj vještačke inteligencije čini dovoljno zabrinjavajućim.

Upozorenja bivšeg OpenAI-jevog prognostičara

Daniel Kokotajlo, bivši prognozer razvoja AI u kompaniji OpenAI, nedavno je pred Senatom svjedočio da današnji AI modeli uče tragati za ciljevima koje im nijedan čovjek nije zadao, a zatim to prikrivaju. Kokotajlo procjenjuje da postoji oko 50 posto šanse da AI kompanije automatiziraju vlastiti posao do kraja 2028. godine, a zajednica za AI sigurnost upozorava da bi tehnologija u tom slučaju mogla napredovati brže nego što je ljudi mogu nadzirati i s vremenom postati previše složena za isključenje.

Dok neki kritičari takva upozorenja vide kao marketinški potez industrije koja želi privući državna sredstva, drugi ih tumače kao pokušaj izbjegavanja odgovornosti, jer se tretiranjem mašina kao božanstava zaboravlja njihov tvorac. McKay i Eubanks, međutim, smatraju da rasprava gubi iz vida štetu koju AI već nanosi — uključujući zagađenje i nove saveze tehnološkog sektora s naftnom industrijom.

Savez tehnologije i naftnih divova

Studija objavljena u časopisu iz portfelja Nature otkrila je savez velikih naftnih kompanija i tehnološke industrije u kojem se vještačka inteligencija koristi za nove projekte istraživanja i vađenja nafte. Posljedica, prema toj studiji, moglo bi biti do 1,8 gigatona ugljen-dioksida dodatih u atmosferu godišnje — koliko iznosi godišnja emisija Rusije.

Autori dodaju i da AI plavi informacione ekosisteme dezinformacijama koje nagrizaju javno povjerenje te da je, halucinirajući nuklearne prijetnje, gotovo izazvao rat između Sjedinjenih Država i Kine.

Zajednice se odupiru — i pobjeđuju

U srži cijelog problema, kako ističu McKay i Eubanks, leži isto pitanje: ko odlučuje o našoj budućnosti? Njihov odgovor glasi da, bilo da je prijetnja klima, AI ili obje zajedno, odluke donosi nekolicina privatnih korporacija, milijardera i njihovih političkih saveznika, čiji izbori obogaćuju njih same, a pogađaju milijarde ljudi.

Otpor, ipak, postoji i daje rezultate. Prema podacima organizacije Data Center Watch, u prvom polugodištu 2026. blokirano ili odgođeno je najmanje 120 projekata datacentara u Sjedinjenim Državama, ukupne vrijednosti blizu 200 milijardi dolara, uz protivljenje u 49 saveznih država. Heatmap News je, pak, utvrdio da je samo u prva tri mjeseca godine otkazano najmanje 20 projekata — što je rekord.

McKay i Eubanks navode da je polovina sredstava Climate Emergency Fund upućena građanskim grupama na čelu tog otpora, te pozivaju i druge donatore da im se pridruže. Njihova poruka je da su egzistencijalne prijetnje plod ljudskih sistema — sagrađenih namjerno, radi novca — te da se oni, baš kao što su sagrađeni, mogu i razoriti i zamijeniti boljim svijetom. Umjesto da se odlučuje hoće li nas prije „dokrajčiti" mašine ili okeani, tvrde, rješenje zahtijeva samo odluku da to ne bude ni jedno ni drugo.