Mel Brooks za svoj 100. rođendan odabrao 20 omiljenih filmova za prikazivanje u Los Angelesu

Mel Brooks, jedan od najznačajnijih komičara u historiji američkog filma, obilježit će stoti rođendan na jedinstven način — filmskom retrospektivom koju je sam osmislio. Za neprofitnu organizaciju American Cinematheque odabrao je 20 filmova koji će se prikazivati u tri klasična bioskopa u širem području Los Angelesa od početka septembra do sredine novembra.

Kada mu je American Cinematheque predložio ideju, nije bilo unaprijed određenog broja filmova. Brooks je listu finalizirao tokom nekoliko dana, postepeno je dopunjavajući. Kako je sam izjavio za Los Angeles Times, sastavljanje liste ga je podsjetilo zašto se uopšte zaljubio u filmsku umjetnost.

Filmovi kao autobiografija

Jedan od Brooksovih biografa, Jeremy Dauber, opisao je odabrane filmove kao svojevrsni „ključ za njegovu biografiju". Brooks je rođen 1926. godine, godinu dana prije nego što je film „The Jazz Singer" najavio eru zvučnog filma. Od tada je kinematografija prošla kroz ogromne promjene u stilu, tehnologiji i žanrovima — a upravo tu historiju odražavaju njegovi izbori.

Na listi se nalaze klasici poput „City Lights" (1931) Charlieja Chaplina i „A Night at the Opera" (1935) braće Marx, čija fizička komedija i slapstick jasno korespondiraju s Brooksovim komičarskim stilom, koji je oblikovao nastupajući u klubovima i odmaralištima u njujorškim Catskills planinama, dijelu čuvenog Borscht Belt komedijaškog kruga.

Tu je i „Top Hat" (1935), mjuzikl komedija s američkim plesačem u glavnoj ulozi, što prati biografsku nit — Brooks je karijeru počeo kao scenski izvođač prije nego što je prešao na televiziju, a potom i na film. Odabir filma „The Miracle Worker" (1962) nosi ličnu notu jer je za ulogu u tom filmu njegova pokojna supruga Anne Bancroft osvojila Oscara za najbolju glumicu.

Od Hitchcocka do Hitlera

Dio odabranih filmova govori o Brooksovoj trajnoj ljubavi prema određenim žanrovima. Neki od naslova na listi otkrivaju njegovu naklonost i prema hororu i prema parodiji — kombinaciji koju je sam istraživao u filmovima poput „Young Frankenstein" (1974) i „High Anxiety" (1977), satire na Alfreda Hitchcocka. „This Is Spinal Tap" (1984) također svjedoči o njegovom osjećaju za parodiju. Među novijim naslovima na listi je „Jojo Rabbit" (2019), film čiji humor dijeli irevrentni duh s Brooksovom čuvenom numerom „Springtime for Hitler" iz filma „The Producers" (1967).

Zanimljivo je da se na listi nalazi samo jedan film koji je Brooks sam napisao i režirao — „The Twelve Chairs" iz 1970. godine. Iako je film opisan kao možda najveći komercijalni neuspjeh Brooksove karijere, sam reditelj je više puta rekao da je to jedan od filmova na koje je najponosniji. Pokojni glumac Frank Langella, koji je u tom filmu debitovao na velikom ekranu, izjavio je 1997. da taj film „ima najviše srca od svih filmova koje je Mel ikada napravio" i da odlikuje „ogromna toplina i nježnost".

Tri bioskopa i donacija arhive

Filmovi će se rotirati između tri klasične bioskopske dvorane: Aero Theatre u Santa Monici te Egyptian Theatre i Los Feliz 3 u Los Angelesu. Ovaj filmski program dio je niza aktivnosti kojima Brooks obilježava stoti rođendan. U maju je najavio da će svoju arhivu bilješki, scenarija, fotografija i drugih dokumenata donirati Nacionalnom centru za komediju u Jamestownu u državi New York, gdje će biti sačuvana i dostupna posjetiocima.