Milica Špadijer objavila „Vječni život", posljednju knjigu poetske trilogije

Pjesnikinja Milica Špadijer zaokružila je svoju poetsku trilogiju: njezina treća zbirka, „Vječni život", izašla je iz tiska u izdanju izdavačke kuće Kontrast. Trilogija je nakon „Šar-planine" i „Novog groblja" tako dobila svoju završnu knjigu.

Od stvarnih mjesta prema vječnom

Autorski izraz Milice Špadijer u ranijim je zbirkama polazio od osobnog, vezan uz stvarne lokacije koje pjesnikinja obdaruje dubljim, unutarnjim značenjem. Naslov novog tomu — koji je i prostor i destinacija — prije svega upućuje na ono što ostaje kad vrijeme prestaje tekući. Kako se zaključuje, najprikladnije je „Vječni život" razumjeti kao odluku.

U „Novom groblju" središnje teme bile su smrt i vaskrsenje; nova knjiga okrenuta je, pak, životu. Postavljaju se pitanja što uopće znači biti živ, čemu taj život služi i na koji način se ljudske odluke u njemu odražavaju na vječnost.

Uprkos tome što zbirka progovara o kolektivnoj, ponekad bolnoj iskustvenoj građi, ta se tema razotkriva kroz pojedinačne likove, konkretna mjesta, prizore i uspomene. Za Špadijerovu kolektivno se ne može iskazati izravno — nužno ga je prevesti u osobno, bilo putem prepoznatljivog lika s kojim se publikacija može poistovjetiti, bilo kroz vlastito iskustvo.

Rakočević: nekoliko antologijskih pjesama

Ključni pojam za razumijevanje pjesničkog svijeta Milice Špadijer jest, kako u pogovoru ističe Živojin Rakočević, „saobraženje". On u zbirci prepoznaje pjesničku zrelost i metafizičku zaokruženost, te konstatira da je „u ovoj zbirci srpska literatura dobila nekoliko antologijskih pjesama".

„Milici Špadijer dogodilo se čudo jedne riječi, a ta riječ je – saobraženje", piše Rakočević. Taj pojam, smatra on, povezuje osobno s kolektivnim, život sa smrću i svakodnevno s vječnim.