Mishima Yukiko u Tokiju predstavlja film „Two Cigarettes, Three Nights“ snimljen pod uticajem reditelja Ozu Yasujira

Japanska rediteljica Mishima Yukiko, poznata po mračnim dramama o međuljudskim odnosima, među kojima je i višestruko nagrađivani „Dear Etranger“ iz 2017. godine, u novom filmu je krenula drugim putem. Njen „Two Cigarettes, Three Nights“ nalazi se u takmičarskom programu 39. Međunarodnog filmskog festivala u Tokiju.

Film je nastao prema romanu Chihaye Akane iz 2014. godine. Matsuoka Mayu igra Kannu, ilustratoricu slikovnica kojoj je dosadio simpatični, ali nezanimljivi momak s kojim živi (Inoue Yuki), dok je s ciničnim oženjenim ljubavnikom (Nakajima Ayumu) veže isključivo fizička veza. U njen život se nakon sedam godina vraća Haseo (Narita Ryo), blizak prijatelj iz studentskih dana, i ponovo postaje osoba kojoj se povjerava. Haseo je prodajni predstavnik farmaceutske kompanije, još je neoženjen i sklon ženama, ali odnos s Kannom drži strogo platonskim.

Bez hramova i rascvjetanih trešanja

Film je sniman u Kyotu, Hiroshimi i prefekturi Toyama. Scenarij Sawai Kaori počiva na dugim razgovorima, a Mishima ga je nastojala učiniti vizuelno dinamičnim i pritom izbjeći stereotipne kadrove Kyota i Hiroshime, dvije od najpoznatijih turističkih destinacija Japana. Umjesto poziranja pred hramovima i rascvjetanim trešnjama, dvoje glavnih junaka obnavlja prijateljstvo šetajući uz riječnu obalu i po željezničkim prugama, a između njih se nazire i mogućnost nečega više.

„Pri izboru lokacije nije riječ samo o tome da se odabere ‘lijepo’ mjesto, nego mjesto na kojem scena oživi“, rekla je Mishima u intervjuu u Tokyo Midtownu, glavnom festivalskom prostoru. Dodala je da se u romanu mnogo scena odvija u kafiću, dok Kanna i Haseo u filmu gotovo cijelo vrijeme hodaju. Inspiraciju je, kako se prisjeća, našla u vlastitom iskustvu: s jednim prijateljem je prije mnogo godina više vremena provodila u šetnji nego u lokalu. „Nismo razgovarali o brigama i problemima – hodali bismo do zore i čavrljali o sitnicama“, kazala je.

Gledaju u istom smjeru

Dijalozi u filmu nisu trivijalni, ali imaju zadirkujući ton i nefiltriranu iskrenost. Rediteljica je svjesno odlučila da se Kanna i Haseo do određenog trenutka ne gledaju u lice. „Htjela sam da uvijek gledaju u istom smjeru. Zato u ramen restoranu sjede jedno uz drugo za šankom. Isto je u autobusima i vozovima – sjede jedno pored drugog i gledaju u istom smjeru“, objasnila je.

Kao veliki uticaj na način kadriranja Mishima navodi reditelja Ozu Yasujira, koji je likove često snimao jedne pored drugih ili kako uglas izvode iste pokrete. „Volim kako hvata kretanje ljudi u toku japanskog života, bez rezanja kadra, stvarajući osjećaj čuđenja“, rekla je. Ozu, dodaje, briljantno gradi veliku priču iz malih, ličnih trenutaka. „Moj film polazi iz te lične perspektive, a onda se na neki način otvara prema svijetu“, kazala je.

Od komedije do nečeg složenijeg

Prvi čin filma nagovještava erotsku komediju, a Mishima je oboje glavnih glumaca, Matsuoku („Tremble All You Want“) i Naritu („Convenience Story“), birala imajući na umu njihov komičarski dar. „Smatrala sam da je dobar osjećaj za komediju neophodan u dugim dijaloškim scenama. One zahtijevaju ritam, a glumci s osjećajem za komediju ga imaju. To čini ogromnu razliku“, rekla je. Rezultat je ipak intimnije i složenije djelo, s krajem otvorenim za interpretaciju.

Film nije bezbrižna komedija: Kanna i Haseo nisu uvijek simpatični likovi i ponašaju se sebično, bezosjećajno, pa i okrutno. „Mislim da filmovi trebaju moći prikazati sve vrste ljudi i ispričati sve vrste priča. Dobro je imati i likove koji predstavljaju sve vrste ljudi“, kazala je Mishima. Vjeruje da će gledaoci u emocijama likova prepoznati dio sebe. „U tome je snaga dobrog glumca. Koliko god loša bila osoba koju igra, na kraju je razumijete ili, bolje rečeno, ne možete a da ne osjećate isto što i ona. To je njihov šarm“, rekla je.

Dodatne perspektive donose sporedni likovi: mrzovoljni barmen blizak Haseu, koji smatra da mu Kanna nanosi bol, te Kannina razočarana prijateljica s fakulteta, koja otvoreno priznaje da vara supruga i ima razumijevanja za Kannine nevjere. „Željela sam priču ispričati višeslojno“, kazala je Mishima. Japanski naslov filma je „Muški prijatelj“, ali se radnja, kako navodi, postepeno udaljava od te teme. „To je više priča o onome što Kanna počinje da vidi. Provodeći vrijeme s Haseom, stiče perspektivu iz koje vidi ne samo sebe nego i svijet“, objasnila je.

Poruka u posljednjoj slici

Mijenja se i Kannina umjetnost. Nasuprot komercijalnim narudžbama od kojih plaća račune, ona dovršava sliku koja je izrasla iz tri burna dana provedena s Haseom. „Ono što želim prenijeti ugrađeno je u tu završnu sliku. Kanna u Hiroshimi nauči nešto o sebi i svijetu i tu poruku pretoči u svoju sliku“, rekla je Mishima. Htjela je, kaže, prikazati cijeli taj proces, sve do trenutka u kojem gledaoci vide sliku i prime tu poruku.