Najbrže zagrijavanje mjesto na Zemlji: ledenjak umire, a stanovnici ne smiju piti vodu iz slavine

Na snježnim visoravni arhipelaga Svalbard, oko 15 kilometara od norveškog sjela Longyearbyen, leži mali ledenjak Foxfonna, popularna ljetna destinacija turista koji traže iskustvo Arktika. No taj se ledenjak, kaže glaciolog Andy Hodson s Univerzitetskog centra na Svalbardu (UNIS), "polako ugasi". Više ne nakuplja snijeg, padavine sve češće padaju u obliku kiše, a tanji brzinom od jednog do četiri metra godišnje.

Svalbard, gdje ledenjaci pokrivaju 57 posto kopna, jedno je od najbrže zagrijavajućih mjesta na svijetu — temperature r i čak do sedam puta brže od globalnog prosjeka. Fenomen poznat kao arktičko pojačanje, u kojem se povlačenje morskog leda i zagrijavanje atmosfere međusobno pojačavaju, dodatno ubrzava proces. U posljednje dvije godine čak se deset velikih ledenjačkih frontova koji su se izdizali u more potpuno povuklo na kopno, a Hodson kaže da sada "praktično cijelo ostrvo gubi led". Prema Hodsonu, 2024. je bila "luda" godina — rekordno topla ljeta dovela su do gubitka od jednog procenta leda na cijelom arhipelagu.

Longyearbyen, naselje od oko 2.600 stanovnika na 78 stepeni sjeverne geografske širine, posljednja je stanica Arktika prije sjevernog pola. Stanovnici su navikli na ekstreme — zimske temperature padaju i do -20 stepeni, a od kraja oktobra do početka marta sunce ne izlazi više od sto dana. No sada se suočavaju s novim izazovima: odmrzavanje vječno smrznutog tla.

Posljedice su neočekivane i ozbiljne. Stanovnici su nedavno upozoreni da ne piju vodu iz slavine jer se teški metali iz stijenske podloge ispiraju u vodovod. Umjesto toga, vodu toče iz centralnog rezervoara filtrirane vode u lokalnom supermarketu, dok općina istražuje dugoročno rješenje. Odmrznuto tlo uzrokovalo je i klizišta, oštetilo temelje i popuklo zidove kuća, pa su neki domovi postali nenastanjivi. Kao posljedica, u selu više nema dovoljno stanova za sve kojima su potrebni.

Stanovništvo pamti i najtragičniji događaj u historiji arhipelaga — lavinu u decembru 2015. koja je zatrpala devet osoba i ubila muškarca i bebu u njihovim domovima u podnožju planine Sukkertoppen. "Bilo je strašno", kaže Gunhild Sætren, profesorica sigurnosne psihologije koja vodi Centar za arktičku sigurnost pri UNIS-u, osnovan nakon tragedije. "Klimatske promjene nas pogađaju na vrlo mnogo načina. Najveći rizik su lavine. Ovo je nekad bila arktička pustinja, ali sada ima više kiše." Lavini iz 2015. uslijedila je još jedna 2017. koja je oštetila dvije kuće, ali bez žrtava.

Lavina iz 2015. nastala je kao posljedica zagrijavanja jakih istočnih vjetrova i nanosa snijega. U to vrijeme opasnost od lavina s planine Sukkertoppen bila je poznata, ali sistem upozorenja na lavine nije postojao. Od tada su na planini postavljene snježne ograde za smanjenje nanosa i zid od lavinskih zamki, a neke kuće, uključujući Sætreninu, srušene su. Centar sada pruža sedmična snježna osmatranja za općinski sistem upozorenja na lavine, a Sætren radi i na programu s drugim udaljenim naseljima Arktika na Islandu i Grenlandu, gdje se rješavaju zajednički problemi poput procedura evakuacije prilikom lavina.

Novi sistem odobravanja vodiča, koji uvodi guverner Svalbarda radi bolje procjene klimatskih i drugih rizika, trebao bi biti na snazi do 2027. godine. Arktička geologija je složena i brzo se mijenja, a vodiči tura kažu da promjene ograničavaju određene aktivnosti. Matilda Weihs (30), vodičica u Svalbard Wildlife Expeditions koju je obučio Centar za arktičku sigurnost, kaže da su ove godine morali premjestiti snježne motore sedam milja izvan sjela kako bi pronašli dovoljno snijega za ture.