Najskuplji indijski film u historiji stigao u kina, kritičari podijeljeni

Film „Ramayana: Rise of a Legend“, prvi od dva planirana dijela koji obrađuju hinduistički ep Ramajanu, počeo se prikazivati u kinima širom svijeta. Riječ je o najskupljem indijskom filmu do sada: prema navodima, oba dijela koštaju oko 500 miliona dolara, odnosno 370 miliona funti.

Režiju potpisuje Nitesh Tiwari, a projekat je okupio neke od najvećih indijskih zvijezda, stručnjake za vizuelne efekte iz Hollywooda i dvojicu kompozitora nagrađenih Oscarom. Cilj je jednu od najpoštovanijih indijskih priča približiti globalnoj publici.

Priča o ljubavi, dužnosti, izgnanstvu i ratu

Ramajana je jedan od temeljnih epova hinduizma. Stoljećima je živjela u poeziji, hramskim skulpturama, pozorištu sjenki, narodnom teatru i usmenim predanjima, a kasnije i na televiziji i filmu. Nadživjela je kraljevstva i carstva te nadahnjivala i vjersku pobožnost i političke pokrete. Tiwarijeva verzija vraća se poznatoj radnji smještenoj u svijet bogova i demona, nebeskog oružja i moćnih kraljevstava.

Ranbir Kapoor glumi gospodara Rama, kreposnog princa Ayodhye, koji je na 14 godina protjeran iz svog kraljevstva i povlači se u šumu. S njim je i njegova supruga Sita, koju tumači Sai Pallavi. Nju otima Ravana, desetoglavi kralj Lanke, kojeg igra Yash, jedna od najvećih zvijezda južne Indije. Ravanin ponos vodi ga u epsku bitku s Ramom, ali taj sukob bit će prikazan tek u drugom dijelu, čija je premijera najavljena za narednu godinu.

Hollywoodski efekti i dva oskarovca

Producent filma Namit Malhotra vodi kompaniju za vizuelne efekte DNEG, koja je radila na hollywoodskim hitovima poput „Dune“ i „Interstellar“. Muziku su zajedno potpisali AR Rahman, indijski kompozitor koji je Oscar osvojio za „Slumdog Millionaire“, i Hans Zimmer, autor partitura za „Gladiatora“, „The Dark Knight“ i „Dune“.

Film je u kina stigao nekoliko dana prije Diwalija, hinduističkog festivala svjetlosti kojim se slavi Ramov povratak u Ayodhyu nakon izgnanstva i „pobjeda dobra nad zlom“. Stiže i u politički osjetljivom trenutku, u kojem je Ram u Indiji postao snažan simbol hinduističkog identiteta.

Od „savršenog epa“ do slika koje „bodu oči“

Saibal Chatterjee s televizije NDTV dao je filmu tri od pet zvjezdica, uz ocjenu da vizuelni spektakl često zasjenjuje priču. Ogroman obim ostvarenja, napisao je, „uglavnom ostaje jedino što se ističe“, dok je gluma „izrazito neujednačena“.

Rishabh Suri iz lista Hindustan Times bio je naklonjeniji i dodijelio je četiri zvjezdice. „Sa zadovoljstvom javljam da se sav taj novac vidi na ekranu“, napisao je, pohvalivši glumačke izvedbe i vizuelne efekte, iako mu je prva polovina djelovala tromo, a muzika ga nije oduševila.

Shubhra Gupta iz The Indian Expressa, koja je film ocijenila s tri zvjezdice, priznala je da je u početku sumnjala u tako raskošan pristup, ali ju je film postepeno pridobio, pa ga je nazvala „savršenim epom“. Ima u njemu „dovoljno čarolije, uzbuđenja i avanture“ da održi spektakl, napisala je, a autori su uspjeli ispričati široku priču a da ih ona ne proguta.

Peter Bradshaw iz The Guardiana dao je četiri zvjezdice i film opisao kao „potpuno zanimljivu, uzbudljivu i spektakularnu indijsku epsku melodramu“. U dvorskim spletkama koje Ramu šalju u izgnanstvo prepoznao je odjeke Shakespearea, a u Ramovom pohodu da spasi suprugu Situ odjeke Homera, dok su ga raskošni pejzaži i fantastične slike podsjetili na „Gospodara prstenova“ i „Kralja lavova“. „Prilično nevjerovatna avantura“, zaključio je.

Drugi su bili znatno manje impresionirani. Siddhant Adlakha iz IGN-a ocijenio je film sa četiri od deset bodova: akcione scene nazvao je „nespretnim“, a kompjuterski generisane slike opisao kao nešto što „bode oči“.

Giovanni Lago iz Next Best Picturea dao je filmu pet od deset bodova. Pohvalio je Yashovog magnetičnog Ravanu i muziku Rahmana i Zimmera, ali smatra da bi tako široka priča bolje stajala kao serija u stilu „Igre prijestolja“.

Sporna umjetna inteligencija

Kritike je izazvala i upotreba umjetne inteligencije za prilagođavanje pokreta usana glumaca u verziji na engleskom jeziku. Tiwari je objasnio da je cilj bio učiniti film pristupačnijim međunarodnoj publici, dok je Adlakha rezultat uporedio s „pretjeranim pokretima usta nalijepljenim na nepomične slike u komičnim skečevima“.

Sjećanje na seriju iz 1987.

U Indiji je film izazvao poređenja s ranijim adaptacijama, među kojima je i indijsko-japanski animirani film iz 1992. godine, a prije svega sa serijom „Ramayan“ Ramananda Sagara, koja je prije gotovo četiri decenije očarala zemlju jednostavnim kulisama i specijalnim efektima koji danas djeluju staromodno. Kada je serija 1987. počela s emitovanjem, nedjeljna jutra širom Indije dobila su gotovo pobožnu tišinu: ulice bi se ispraznile, trgovine spuštale rolete, a komšije se okupljale oko televizora. Neki gledaoci bi se prije emisije okupali, zapalili tamjan i okitili ekrane vijencima, pripremajući se kao za obred.

Arvind Rajagopal, stručnjak za medije s Univerziteta u New Yorku, rekao je za BBC 2019. godine da bi vozovi i autobusi stajali kako bi putnici izašli i gledali seriju na televizorima pored puta. Serija od 78 epizoda, emitovana na državnoj mreži Doordarshan, u najpopularnijim je dijelovima okupljala procijenjenih 80 do 100 miliona gledalaca, što su za ono vrijeme bili zapanjujući brojevi.

Novi film nosi i nostalgičnu poveznicu s tom serijom: Arun Govil, koji je 1987. tumačio Rama, u Tiwarijevom ostvarenju glumi Ramovog oca, kralja Dasharathu.