Nakon razornih požara u državi Washington, kampovi za djecu postali ključan dio pomoći

Šumski požari koji su početkom augusta pogodili grad Spokane u američkoj saveznoj državi Washington ostavili su duboke posljedice na lokalno stanovništvo. Desetine hiljada stanovnika moralo je napustiti svoje domove, a stotine objekata potpuno je izgorjelo. U tom haosu, posebnu ulogu u oporavku zajednice preuzeli su organizovani dnevni kampovi za najmlađe — djeca iz pogođenih porodica dobila su siguran prostor dok su se njihovi roditelji nosili s neposrednim problemima.

Predah za roditelje u najtežim trenucima

Mareesha Backman evakuisala se s porodicom sedmicu dana prije nego što je saznala za kamp koji su organizovale javne škole u Spokaneu. Kako sama kaže, tog prvog dana došla je „šokirana" — pregrijana, neispavana i jedva istuširena. Kada je najmlađeg sina povjerila volonterima, konačno je mogla otići kod ljekara, obaviti najnužnije i jednostavno sjesti u klimatizovanu tišinu prijateljičine kuće. Rekla je da je taj trenutak bio kao zagrljaj koji joj je bio potreban — osjećaj da nije sama i da postoje ljudi spremni pomoći.

Razmjere štete u školskim okruzima

Prema zvaničnim podacima, oko 60 hiljada ljudi bilo je primorano na evakuaciju, dok se broj uništenih građevina procjenjuje na više od 900. Školski distrikt Spokane saopštio je da je 169 đaka i 38 uposlenika ostalo bez svojih domova. U obližnjem, znatno manjem distriktu Nine Mile Falls, koji se prostire u pošumljenom prigradskom području sjeverozapadno od Spokanea, isti problem pogodio je dvadesetak učenika.

Škole kao centri za pomoć

Već prvog dana nakon požara, školske uprave u širem području Spokanea pokrenule su saradnju s neprofitnim organizacijama, vjerskim zajednicama i lokalnim preduzetnicima. Jedna srednja škola pretvorena je u centar za podršku — porodice su tamo mogle preuzeti doniranu hranu i higijenske potrepštine, ali i dobiti pomoć oko podnošenja zahtjeva prema osiguravajućim kućama. Školsko osoblje dobrovoljno je preuzelo nadzor nad djecom u učionicama i fiskulturnoj sali, a obroci su obezbijeđeni kroz letnji program ishrane.

Laurie Morrison, koja vodi akademski sektor u školskom distriktu Spokane, smatra da je takva reakcija nešto što se podrazumijeva u prosvjeti. Kako kaže, kada se učenici i njihove porodice suoče s nezamislivim gubitkom, dužnost škole je da ponudi makar malo olakšanja.

Neprofitna organizacija koja prati katastrofe

Nekoliko dana poslije požara, na teren je stigla organizacija Project:Camp — neprofitna grupa čiji je jedini cilj brzo uspostavljanje besplatnih dnevnih kampova u područjima pogođenim prirodnim nepogodama. Jedan od osnivača, Mikey Latner, objašnjava da je pandemija Covida svima jasno pokazala koliko zajednice zavise od škola i organizovanog zbrinjavanja djece. Njegova organizacija od 2021. godine djelovala je u raznim dijelovima Sjedinjenih Država — nakon uragana na Floridi, velikih požara na Havajima i u Kaliforniji, te tornada koji su pogodili Kentucky. Ukupno su postavili više od trideset kampova u desetak saveznih država.

Jeff Baerwald, upravitelj školskog distrikta Nine Mile Falls, kaže da ga je iznenadila brzina kojom su se javili. U šali ih naziva „dobrim lovcima na nesreće" — ljudima koji stižu odmah tamo gdje je najteže, ali s najboljim namjerama.

U Spokaneu su kampovi radili na dvije lokacije tokom tri sedmice i kroz njih je prošlo na stotine djece. Prije početka školske godine, prostori su vraćeni za redovnu nastavu. Na jednoj od lokacija, u osnovnoj školi Lake Spokane, jednog vrućeg ponedjeljka dva tjedna nakon požara, na prijavu je došlo preko stotinu mališana.

Kako rutina pomaže djeci u krizi

Sarah Dryden-Peterson, koja na Harvardovom pedagoškom fakultetu istražuje obrazovanje u izbjeglištvu, naglašava da ovakvi programi idu dalje od pukog čuvanja djece. Prema njenim riječima, suština je u stvaranju predvidljivih svakodnevnih obrazaca koji mladima pomažu da steknu osjećaj kontrole usred haosa — da vanredna situacija postane bar malo razumljivija.

Taj pristup poznat je kao „obrazovanje u vanrednim okolnostima" i vuče korijene iz međunarodne humanitarne prakse, ali sve je relevantniji i unutar Sjedinjenih Država, kako klimatske promjene donose češće i razornije vremenske nepogode.

Iznenađenje iz Ulice Sezam

Među posebnim trenucima u kampu bilo je i gostovanje lutkarice Leslie Carrare-Rudolph, koja daje glas i život liku Abby Cadabby iz kultne dječje emisije Ulica Sezam. Bez najave, doputovala je iz New Yorka i nastupila pred djecom u fiskulturnoj sali škole Lake Spokane — dok su stariji polaznici igrali igre na otvorenom, mlađi su sjedili prekrštenih nogu na podu, potpuno očarani rozokosnom vilom.

Izvor: The Guardian / The Hechinger Report