NASA testira digitalne sisteme koji bi mogli ubrzati komercijalne letove

Putnici na komercijalnim letovima očekuju blago uzlijetanje, miran let i pravovremeno slijetanje. Kada avion ostaje na stazi ili kruži čekajući dozvolu za slijetanje, let iz glatke rutine postaje stres — posebno zbog presedanja i drugih obaveza. Upravo tim problemima NASA posvećuje pažnju kroz niz tehnologija kojima pokušava modernizirati komercijalnu avijaciju.

Veliki aerodromi spadaju među najprometnija i najsloženija okruženja u avijaciji: avioni, posade na tlu i servisna vozila dijele skučene taksi staze. Istraživači iz NASA-inog Istraživačkog centra Ames u Silicijskoj dolini u Kaliforniji nedavno su s Boeingom proveli tri vrste testova na terenu — digitalne taksi informacije, sigurne taksi staze i sigurne piste, odnosno tehnologije koje treba da osiguraju nesmetano i bezbjedno kretanje aviona po zemlji.

Digitalno vođenje umjesto radio-veze

U okviru testova digitalnog taksa, piloti su dobijali uputstva za kretanje po stazama direktno na ekranima u kokpitu ili tabletima, umjesto usmeno od kontrolora ljeta. Avioni su autonomno pratili digitalne rute, dok su istraživači pratili senzore koji prepoznaju vozila ili druge avione koji blokiraju taksi put i pistu. Sistem je, kako navode, smanjio opterećenje pilota i kontrolora te rizik od pogrešaka u usmenoj komunikaciji.

Senzori su pokazali korisnost i pri slijetanju: tokom ispitivanja na Boeingovom avionu uspješno su označili vozilo na pisti, dajući pilotima dodatnu svijest o situaciji kako bi izbjegli potencijalne sudare i druge sigurnosne rizike.

Rješenja koja NASA razvija imaju za cilj smanjenje pogrešne komunikacije, lakši rad pilota i nesmetano odvijanje saobraćaja na aerodromima. U budućim ispitivanjima senzori i digitalni taksi sistemi biće povezani u simulirano okruženje kontrole letenja kako bi se procijenilo kako tehnologije mogu pomoći cjelokupnom upravljanju zračnim prostorom.

Dijeljenje putanje u ljetu

Istraživanja se nastavljaju i nakon polijetanja. Moderni letovi stalno reagiraju na promjene vremena, turbulencije i saobraćaja, a čak i male promjene smjera ili visine utiču na vrijeme dolaska, ponekad prisiljavajući avione u zastoje dok kontrolori ponovo usklađuju prometan zračni prostor.

U zajedničkom projektu iz 2025. godine s Boeingom, United Airlinesom i međunarodnim partnerima, NASA je procjenjivala dijeljenje putanje aviona u stvarnom vremenu na domaćim i prekookeanskim letovima. Unitedov Boeing 737 je tokom ispitivanja često slao podatke o ljetu centrima za upravljanje operacijama i kontroli letenja. NASA je analizirala te podatke kako bi utvrdila koliko često ažuriranja treba slati i koji su detalji najvažniji za preciznu predikciju vremena dolaska. Bolje informacije, navodi se, omogućavaju kontrolorima preciznije rangiranje saobraćaja — što znači manje zastoja i direktno slijetanje za putnike.

Tehnologija preusmjeravanja prije polijetanja i digitalni alati za razmjenu informacija, razvijeni u NASA-i, omogućavaju da dispečeri i kontrolori vide istu digitalnu sliku letova koji se pripremaju za polijetanje. Kada postane dostupna bolja ruta, promjena se može koordinisati digitalno, bez oslanjanja na usmenu komunikaciju između pilota, kontrolora i dispečera. To bi moglo dovesti do manje kašnjenja, manje potrošnje goriva i predvidljivijih operacija.

NASA je tehnologiju usmjeravanja prenijela na Federalnu avijacijsku upravu (FAA), a kompanije će nastaviti s testiranjem. Alati se nadovezuju na desetljeća NASA-inih doprinosa modernizaciji nacionalnog zračnog prostora. U koordinaciji s FAA-om, NASA je razvila koncepte automatizacije, poboljšala upravljanje dolascima i odlascima te uvela softvere vođene podacima koje komercijalne kompanije koriste svakodnevno. Radom u bliskoj saradnji s kompanijama, proizvođačima i globalnim partnerima, NASA pomaže da se poboljša svaka faza ljeta, kako bi putovanje zrakom bilo sigurnije i pouzdanije, sada i u budućnosti.

„Sigurnost avijacije je ključna za NASA-ina istraživanja”, izjavio je Parimal Kopardekar, direktor NASA-inog projekta Airspace Operations and Safety. „Tehnologija koja omogućava dodatnu autonomiju i podržava budući zračni prostor u kojem više aviona djeluju usklađeno ključna je za napredak nacionalnog zračnog sistema.”