NASA testira digitalne sisteme koji bi mogli ubrzati komercijalne letove

Kada se putnik ukrca u avion, očekuje da sve prođe bez problema: da avion poleti na vrijeme, da let prođe mirno i da sleti kad je najavljeno. Stvarnost na velikim aerodromima često je drugačija — mašine stoje na pisti, a avioni kruže u zraku čekajući red. Zbog toga NASA godinama razvija tehnologije koje bi komercijalno letenje trebale učiniti pouzdanijim.

Taksi staze na prometnim aerodromima prostor su u kojem se istovremeno kreću avioni, mehaničari i razna servisna vozila, što ovu sredinu čini jednom od najzahtjevnijih u cijeloj avijaciji. Tim iz NASA-inog centra Ames u kalifornijskoj Silicijskoj dolini testirao je, u saradnji s Boeingom, tri skupa rješenja na terenu: digitalne informacije za taksi, sigurne taksi staze i sigurne piste.

Upute na ekranu umjesto preko radija

Prva od ispitivanih tehnologija mijenja način na koji piloti dobijaju uputstva za rolanje. Ona im stižu pisano, na zaslonu u kokpitu ili na tabletu, a ne usmeno od kontrolora. Letjelice samostalno prate zadane digitalne rute, a istraživači u pozadini prate senzore koji uočavaju vozila ili druge avione na putu. Rezultat je, kako se navodi, manje opterećenje za pilote i kontrolore te manje prostora za nesporazume u usmenoj komunikaciji.

Testiran je i sistem koji pomaže pri slijetanju: senzori su tokom ispitivanja na Boeingovom avionu uspješno uočili vozilo na pisti i upozorili na njega, čime je pilotska posada dobila dodatni uvid u situaciju i mogućnost da izbjegne mogući sudar.

Oba pristupa trebala bi smanjiti pogrešnu komunikaciju, rasteretiti pilote i ubrzati promet na zemlji. Sljedeća faza ispitivanja predviđa spajanje senzora i digitalnog taksi sistema u simuliranu kontrolu letenja, kako bi se vidjelo koliko koristi tehnologije mogu donijeti upravljanju zračnim prostorom u cjelini.

Podaci o ljetu u stvarnom vremenu

Nakon polijetanja let donosi niz iznenađenja — promjene vremena, turbulencije i gužve u zraku. Već sitna korekcija smjera ili visine može pomjeriti vrijeme dolaska, pa avioni znaju završiti u zastoju dok kontrolori pokušavaju rasporediti opterećen zračni prostor.

U projektu iz 2025. godine, koji su uz NASA-u sproveli Boeing, United Airlines i međunarodni partneri, ispitivano je dijeljenje putanje aviona u stvarnom vremenu na letovima unutar SAD-a i preko okeana. Unitedov Boeing 737 slao je tokom ispitivanja česte podatke o ljetu centrima za operacije i kontroli letenja, a NASA je analizirala te informacije kako bi utvrdila koliko često ažuriranja treba slati i koji su podaci najvažniji za preciznu procjenu vremena dolaska. Bolje informacije, kažu, kontrolorima omogućavaju preciznije raspoređivanje saobraćaja, što putnicima donosi manje zastoja i izravno slijetanje.

Razvijeni su i alati koji dispečerima i kontrolorima prije polijetanja omogućavaju uvid u istu digitalnu sliku letova, pa promjenu rute više ne treba usklađivati usmeno, nego je moguće koordinisati digitalno. To bi trebalo donijeti manje kašnjenja, manju potrošnju goriva i predvidljiviji rad.

Tehnologiju usmjeravanja NASA je prenijela na Federalnu avijacijsku upravu (FAA), a testiranja se nastavljaju u kompanijama. Ti su alati nastavak decenija NASA-inog rada na modernizaciji nacionalnog zračnog prostora: u koordinaciji s FAA-om razvijani su koncepti automatizacije, unapređivano je upravljanje dolascima i odlascima i uvođen softver vođen podacima koji komercijalne kompanije koriste svakodnevno.

„Sigurnost avijacije je ključna za NASA-ina istraživanja”, izjavio je Parimal Kopardekar, direktor NASA-inog projekta Airspace Operations and Safety. „Tehnologija koja omogućava dodatnu autonomiju i podržava budući zračni prostor u kojem više aviona djeluju usklađeno ključna je za napredak nacionalnog zračnog sistema.”