Naučnici možda počinju shvatati zašto je rak debelog crijeva kod mladih tako smrtonosan

Broj oboljelih od raka debelog crijeva među osobama mlađim od 50 godina raste od sredine devedesetih godina prošlog vijeka, a kod mlađih pacijenata ta je bolest agresivnija i otpornija na liječenje nego kod starijih — i sada naučnici možda počinju shvatati zašto. Bolest raste među osobama mlađim od 50 godina iako se u starijim populacijama smanjuje. U SAD-u je rak debelog crijeva danas vodeći uzrok smrti od raka u populaciji mlađoj od 50 godina, a broj slučajeva raste čak i među djecom i adolescentima.

Novo istraživanje, objavljeno 29. oktobra u časopisu Nature Medicine, moglo bi objasniti zašto je bolest kod mladih toliko smrtonosna. Tim naučnika analizirao je ukupno 189 tumorskih uzoraka od osoba u dobi od 29 do preko 90 godina — 54 od pacijenata mlađih od 50 i 135 od pacijenata starijih od 50 godina — koristeći metodu analize RNK u ćelijama koja je omogućila rad sa smrznutim i pohranjenim tumorskim tkivom.

"Klinički podaci sugeriraju da je bolest kod mlađih pacijenata sveukupno agresivnija", izjavila je Ana Anderson, profesorka neurologije na Harvard Medical School i članica tima Gene Lay Institute of Immunology and Inflammation u Brigham and Women's Hospital. "Pacijenti, koji su inače vrlo zdravi, loše podnose liječenje."

Rezultati su pokazali ključne razlike između dvije starosne grupe. Kod mlađih pacijenata tumori su sadržavali veći udio ćelija vezivnog tkiva u odnosu na zloćudne ćelije, dok je kod starijih ta raspodjela bila obrnuta. Manji udio zloćudnih ćelija možda zvuči povoljno, ali vezivno tkivo u tumorima može lučiti spojeve koji potiskuju imunološki sistem i na taj način štite tumor od imunoloških ćelija.

Ove ćelije vezivnog tkiva, kako navode istraživači, mogu i fizički spriječiti da hemoterapijski lijekovi dopru do kancerogenih ćelija — što bi mogao biti jedan od razloga otpornosti bolesti kod mlađih pacijenata na liječenje.

Analiza aktivnosti gena sugerira i da ćelije raka kod mlađih pacijenata pokazuju posebnu aktivnost vezanu za komunikaciju između ćelija, koja im može olakšati kretanje kroz tijelo. Kod drugih vrsta raka takva je genska aktivnost povezana s agresivnijim tumorima i većom vjerovatnoćom širenja bolesti, odnosno metastaziranja, pojasnila je Anderson.

"Vjerujem da je naša studija u suštini prekretnica u ovoj oblasti", izjavila je Anderson za Live Science, dodavši da su naučnici do sada imali više pitanja nego odgovora. Novi nalazi mogli bi pomoći u otkrivanju novih načina borbe protiv raka debelog crijeva kod mladih ljudi. Istraživanje je provedeno u saradnji s onkološkinjom Kimmie Ng s Dana-Farber Cancer Institute i gastroenterologom Ramnikom Xavierom iz Broad Institute i Mass General Brigham.

Studija je otkrila i još jednu zagonetku — prisustvo velike količine dugog nekoding RNK, lanaca s više od 200 nukleotida koji ne sadrže uputstva za izgradnju proteina. Naučnici još ne znaju kakvu ulogu ta RNK ima u tumorima, ali Anderson i njen tim već eksperimentišu s njom u ćelijama raka u laboratorijskim uslovima. "To je novi pravac istraživanja ove bolesti o kojem prethodno nismo imali pojma", rekla je Anderson.