Naučnici možda pronašli supermasivnu crnu rupu koja je odlutala na rub svoje galaksije

Supermasivne crne rupe obično se nalaze u samom srcu velikih galaksija. I naša Mliječna staza ima jednu takvu — poznatu pod nazivom Sagittarius A*. No, teorijski modeli već dugo predviđaju da pri sudaru galaksija njihove crne rupe mogu biti izbačene daleko od centra. Problem je bio u tome što takve „lutajuće" crne rupe niko nikada nije uspio identificirati — sve do sada.

Tim astronoma predvođen istraživačima s Univerziteta Maryland razvio je algoritam zasnovan na vještačkoj inteligenciji koji automatski pretražuje podatke prikupljene u opservatoriju Palomar u Kaliforniji, tražeći karakteristične svjetlosne obrasce takozvanih događaja plimnog razaranja (TDE). Do takvih događaja dolazi kada zvijezda priđe preblizu crnoj rupi — crna rupa je razori i proguta, pri čemu nastaje prepoznatljiv obrazac: naglo pojačanje svjetlosti, a zatim postepeno slabljenje.

Algoritam je u novembru 2025. godine detektirao neobično pojačanje svjetlosti u galaksiji udaljenoj oko 750 miliona svjetlosnih godina. Naknadna posmatranja svemirskim i zemaljskim teleskopima potvrdila su da se najvjerovatnije radi o događaju plimnog razaranja, označenom kao TDE 2025abcr, ali na krajnje neočekivanom mjestu — na periferiji matične galaksije, više od 30.000 svjetlosnih godina od njenog centra.

Dugo traženi dokaz

Otkriće, objavljeno 27. jula u časopisu Astrophysical Journal Letters, predstavlja prvi potencijalni dokaz postojanja lutajućih supermasivnih crnih rupa. „Nismo vidjeli ništa slično u bukvalno 10.000 drugih objekata koje smo posmatrali", rekao je koautor studije Robert Stein, astronom s Univerziteta Maryland, za časopis Science.

Svake godine astronomi registruju oko 30 događaja plimnog razaranja. Prije 2024. godine, svi su bili zabilježeni isključivo u jezgrama galaksija, uglavnom zato što se tamo najintenzivnije tragalo za njima. Prošle godine, međutim, istraživači su pronašli dokaze o jednom takvom događaju na udaljenosti od 2.600 svjetlosnih godina od centra matične galaksije, što je pokrenulo sistematičniju potragu za lutajućim crnim rupama.

Neočekivana infracrvena emisija

Otkriće je privuklo pažnju i drugih istraživača. Astrofizičar Kishore Patra s Univerziteta Kalifornije u Santa Cruzu, koji nije bio uključen u studiju, iskoristio je teleskope W. M. Keck na Havajima i svemirski teleskop James Webb kako bi posmatrao TDE 2025abcr u vidljivom i infracrvenom svjetlu. Na rubovima galaksija, za razliku od gustih centara prepunih zvijezda, ove valne dužine nisu zasjenjene sjajom okolnih zvijezda.

„Po prvi put sada možemo čisto posmatrati unutrašnju infracrvenu emisiju događaja plimnog razaranja", izjavio je Patra za Science. On i njegov tim pronašli su jače infracrvene emisije nego što se očekivalo, što ukazuje na mogućnost da se oko lutajuće crne rupe nalazi skupina zvijezda — možda ostatak manje satelitske galaksije koja se u nekom trenutku sudarila s većom. Ovi rezultati objavljeni su u aprilu na serveru za predštampu arXiv i još nisu prošli recenziju.

„Ono što je uzbudljivo u vezi s ovim rezultatom jeste da mislimo da je to tek vrh ledenog brijega", rekao je Stein za New Scientist, dodajući da bi razumijevanje broja lutajućih supermasivnih crnih rupa moglo otkriti koliko se sudara galaksija zaista dogodilo tokom kosmičke historije.