Naučnici otkrili kako replicirati rimsko staklo koje mijenja boju staro 1.600 godina

Likurgov pehar, rimski kalem iz četvrtog vijeka nove ere koji se od 1958. godine čuva u Britanskom muzeju, decenijama fascinira naučnike. U običnom svjetlu posuda je neprovidna, zelene boje, ali kada se svjetlost usmjeri kroz nju, poprima crvenu nijansu. Sada je tim sa Univerziteta u Sheffieldu objavio da je uspio replicirati ovaj optički fenomen.

Radom je rukovodila Lisa Hollands, specijalistkinja za staklo na Univerzitetu u Sheffieldu. „Za mene je to magija“, rekla je za Guardian. Efekat je, kako se vjeruje, postizan ugradnjom sitnih čestica srebra i zlata u staklo — nanopartikula manjih od talasne dužine vidljive svjetlosti. Hollands je za Guardian objasnila da te čestice, kada svjetlost prolazi kroz staklo, blokiraju plavu i zelenu boju i propuštaju crvenu i narandžastu, dok pri odrazu od površine raspršuju svjetlost i daju neprovidnu zelenu boju.

Princip je naučnicima bio poznat, ali reprodukcija je zahtijevala mnogo pokušaja i grešaka. „Prihvatila sam izazov znajući da možda neće uspjeti, jer sam znala da nije jednostavno ugraditi gotove nanopartikule u staklo“, izjavila je Hollands za Gizmodo.

Hollands je prvo, u saradnji s arheologinjom i stručnjakinjom za rimsko staklo Caroline Jackson, koristeći moderne materijale rekonstruisala osnovno staklo slično onome koje su proizvodili Rimljani. Zatim je eksperimentisala s različitim vrstama peći, nivoima kiseonika i materijalima — među kojima je bio i šećer — dok nije došla do recepta koji pouzdano daje željeni efekat koristeći samo sirovine dostupne rimskim zanatlijama.

Ian Freestone, emeritus profesor arheoloških materijala na Univerzitetskom koledžu u Londonu (University College London), istakao je da je boja stakla bila izuzetno osjetljiva na položaj u peći. „To me navodi na pomisao da su kod Likurgovog stakla pogodili jackpot“, rekao je za Guardian, dodavši da to sugerira da su Rimljani teško kontrolisali proces. Dihroično staklo proizvedeno je još šezdesetih godina prošlog vijeka, ali je, prema Freestoneu, Hollandsina verzija ambicioznija i preciznija, s bojama koje bliže odgovaraju Likurgovom peharu.

Pehar je ukrašen prizorima iz Homerove „Ilijade“ — prikazuje boga vina Dionisa kako kažnjava Likurga, smrtnog tračkog kralja koji se protivio njegovom kultu, obavijajući ga lozom. Nakon otkrića istraživači su angažovali britanskog umjetnika stakla Elliota Walkera da od novog stakla napravi skulpturu. Walkerova skulptura crpi inspiraciju i iz rimske skulpture Farnese Atlas iz drugog vijeka, koja prikazuje Atlasa kako drži nebeski globus — samo što je Walker globus zamijenio peharom, aludirajući na Likurgovu posudu.

„Veoma je rijetka stvar imati priliku raditi sa staklom razvijenim iz drevnih mješavina i recepata, a to je uvijek uzbudljivo“, rekao je Walker u saopštenju, dodavši da rad s takvim staklom daje osjećaj direktnog dodira sa staklarima prošlosti. Skulptura će biti izložena na nadolazećem festivalu Festival of the Mind na Univerzitetu u Sheffieldu, a nakon toga će trajno biti smještena u univerzitetskom muzeju stakla Turner Museum of Glass.

Iako je novo dihroično staklo prvenstveno dekorativno, nauka koja stoji iza njega mogla bi imati i praktičnije primjene. Istraživanje bi, na primjer, moglo pomoći u razvoju novih fotoničkih materijala ili unaprijediti upotrebu stakla za sigurno i trajno skladištenje radioaktivnog otpada procesom koji se naziva vitrifikacija.