Naučnici otkrili neobične anomalije u blizini Ararata: da li se ispod površine kriju ostaci Nojeve barke?

Geološka formacija koja svojim oblikom podsjeća na brod, smještena u planinama istočne Turske, već decenijama privlači pažnju istraživača i zaljubljenika u biblijske misterije. Premda se zvanično smatra tek neobičnom masom prirodnih stijena, međunarodni tim koji proučava lokalitet Durupinar u blizini planine Ararat uvjeren je da bi se ispod površinskog sloja mogli nalaziti ostaci legendarne Nojeve barke.

Prema predanju, ogromna lađa spasila je Noja, njegovu porodicu i po jedan par životinja od katastrofalnog potopa koji je uništio gotovo sav život na Zemlji. Pojedine biblijske hronologije taj događaj smještaju prije više od 4.300 godina. Međutim, tim naučnika sada tvrdi da su radarska istraživanja otkrila snažne anomalije ispod površine, kao i jasno izražene slojeve unutar formacije duge oko 157 metara. Ti nalazi, kako pojašnjavaju, dovode u pitanje pretpostavku da je čitava struktura samo homogeni blok stijene.

Napredna radarska tehnologija

Istraživanje predvodi dr. Hosrov Bahtar, a realizuje se pomoću specijalizovanog sistema za snimanje pod nazivom BakhtarRadar, razvijenog na osnovu istraživanja američkog ratnog vazduhoplovstva. Cilj je da se prodre znatno dublje ispod površine nego što su to omogućavala ranija skeniranja. Endru Džons, osnivač projekta Noah's Ark Scans i član tima, navodi da dublja očitavanja koja su do sada obrađena još nisu pokazala jasnu granicu između same formacije i stijenske podloge ispod nje. Istraživači trenutno analiziraju prikupljene podatke, a njihovi rezultati trebali bi poslužiti za odabir lokacija na kojima će biti izvedeno jezgreno bušenje. Uzimanjem uzoraka iz dubine žele utvrditi šta se zaista nalazi unutar lokaliteta.

Ipak, istraživački tim priznaje da su rezultati zasad preliminarni. Radarske anomalije, same po sebi, naglašavaju istraživači, nisu dokaz da formacija ima arheološko porijeklo. Dr. Bahtar ističe da njegov tim pažljivo analizira prikupljene podatke o strukturi ispod površine kako bi napravio plan za jezgreno bušenje. Tim očekuje da će u narednim sedmicama objaviti preliminarni tehnički izvještaj u kojem bi trebale biti izdvojene najizraženije anomalije, ponuđena detaljnija slika geološke strukture ispod lokaliteta i određena najbolja mjesta za ciljano bušenje. Ukoliko budu uzeti uzorci iz unutrašnjosti, istraživači bi mogli uporediti radarska očitavanja sa stvarnim fizičkim materijalom iz dubine formacije.

Kako je formacija otkrivena

Durupinar se nalazi oko 29 kilometara južno od Ararata, najviše planine u Turskoj. Savremenom svijetu ova neobična formacija poznata je manje od jednog vijeka. Prema lokalnim izvještajima, obilne kiše i zemljotresi u maju 1948. godine odnijeli su sloj blata koji je prekrivao okolinu i tako otkrili neobičnu strukturu. Navodno ju je potom uočio jedan kurdski pastir.

Knjiga Postanja navodi da se Nojeva barka, nakon potopa koji je trajao 150 dana, zaustavila na „gorama Ararata". Prema tom opisu, voda je prekrila Zemlju i uništila sva živa bića koja nisu bila u barci. Posebno intrigantna okolnost za zagovornike ove teorije jeste činjenica da se formacija nalazi u blizini planine čiji vrh, prema njihovom tumačenju, odgovara obliku i dimenzijama opisanim u Bibliji. Prema biblijskim mjerama, barka je bila duga 300 lakata, široka 50 i visoka 30 lakata. To bi, prema uobičajenim preračunavanjima, odgovaralo približno 157 metara dužine, 26 metara širine i 16 metara visine.

Strukture nalik hodnicima i centralna komora

Ideja da je Nojeva barka završila upravo na Araratu decenijama izaziva rasprave. Dok mnogi naučnici smatraju da je Durupinar prirodna geološka formacija, drugi vjeruju da njen neobičan oblik ukazuje na nešto mnogo neobičnije. Tim okupljen oko projekta Noah's Ark Scans čvrsto zastupa ovu drugu mogućnost. Džons istražuje pomenutu lokaciju od 2016. godine. Koristeći radar za ispitivanje tla (GPR), pokušavao je da prodre dublje ispod površine. Tokom istraživanja, kako tvrdi, uočena je mreža struktura koje podsjećaju na hodnike, a koje se spajaju prema šupljoj centralnoj komori. Tu centralnu prostoriju Džons je nazvao atrijum.

On smatra da bi se takav raspored mogao povezati sa biblijskim opisom barke, za koju se navodi da je imala tri unutrašnja nivoa namijenjena smještaju Noja, njegove porodice i životinja. Prema njegovim riječima, posebno je zanimljivo to što se uočene šupljine pružaju ispod površine u određenom obrascu, a ne nasumično. Dodatna istraživanja pomoću infracrvene termografije (IRT), tehnologije koja registruje toplotne razlike i može pomoći u otkrivanju skrivenih struktura ispod zemlje, takođe su, prema tvrdnjama tima, ukazala na prisustvo strukture koja podsjeća na trup broda zakopanog duboko ispod površine.