Naučnici po prvi put simulirali nastanak ogromnog oblaka na Marsu

Svakog jutra tokom marsovskog proljeća i ljeta iznad vulkana Arsia Mons pojavi se tanak i izuzetno dug oblak koji zatim ponovo nestane. Formacija se postepeno izdužuje dok ne pređe više od 1.600 kilometara — otprilike koliko i udaljenost od New Yorka do Kansas Cityja u ravnoj liniji — a ciklus se potom ponavlja mjesecima.

Ova tvorevina, poznata kao Arsia Mons Elongated Cloud (AMEC), prvi put je zabilježena 2018. godine, ali naučnici sve do sada nisu imali uvjerljivo objašnjenje njenog postojanja. Tim istraživača nedavno je prvi put uspješno modelirao nastanak oblaka, a rezultati upućuju na to da ga pokreće fizički proces koji nikada nije direktno posmatran u atmosferi bilo kojeg planeta. Studija je objavljena u časopisu Nature Geoscience, a vodio ju je Jorge Hernández-Bernal, planetarni naučnik sa Sorbonne Université u Parizu.

Fizika iz udžbenika, ali nikad viđena u prirodi

„Morali smo uključiti neku egzotičnu fiziku... fiziku koja, iako postoji u udžbenicima, smatra se teorijskom i obično se misli da se ne dešava u prirodi. Sigurno nije viđena u akciji do sada“, izjavio je Hernández-Bernal u saopštenju za štampu. „Kad smo uključili tu fiziku u simulacije, AMEC se pojavio baš kako smo se nadali.“

Na Zemlji oblaci obično nastaju kada vodena para stvara kapljice ili kristale leda uz prisustvo sitnih čestica poput prašine ili soli. Nova studija umjesto toga sugeriše da AMEC nastaje kroz takozvanu homogenu nukleaciju — proces u kojem se para direktno pretvara u kristale leda, bez ikakve pomoći čestica.

„To je kao da se kapljice kondenzacije pojave u sredini sobe, a ne na prozoru“, objasnio je Hernández-Bernal, dodajući da je to „potpuno neočekivano“.

Takav proces zahtijeva ekstremne uslove: nagli pad temperature od 30 stepeni Celzijusa u roku od 10 minuta i visoku relativnu vlažnost. Ključnu ulogu igra i sam vulkan Arsia Mons, visok oko 65.000 stopa. Kada vazdušna struja naiđe na vulkan, stvara snažan talas koji u svega nekoliko minuta izbacuje vlažan zrak visoko u atmosferu.

Vlažnost bez presedana

Naučnici su pretpostavljali da bi se slična pojava mogla dešavati u gornjim atmosferama drugih planeta, uključujući Veneru, pa čak i Zemlje, ali nikada nije posmatrana. To nije iznenađujuće s obzirom na to da fenomen zahtijeva vlažnost vazduha više od 100.000 puta veću od bilo koje vrijednosti izmjerene na Zemlji. Prije ovog modeliranja nije se znalo ni da takvi nivoi vlažnosti postoje na Marsu.

„Nemamo ni približno toliko informacija o atmosferi Marsa koliko o Zemljinoj, pa je reprodukcija AMEC-a u ovakvom stepenu veliki uspjeh“, rekao je Hernández-Bernal, dodavši da je „rezultat izuzetan“.