Nectar Soda

Cincinnati je u Sjedinjenim Državama najpoznatiji po pivarama, ali u tom gradu već gotovo stoljeće i po živi još jedno gazirano piće – nektar soda. Riječ je o napitku pastelno ružičaste boje, s okusom koji spaja vaniliju i gorki badem, a koji je u svoje vrijeme dobio nadimak „piće bogova“.

Ružičasta boja, prema riječima Danna Woellerta, historičara hrane i etimologa iz Cincinnatija te autora knjige Cincinnati Candy: A Sweet History, aludira na boju bademovog cvijeta. Gorki badem, kako objašnjava, ublažava slatkoću vanilije koja bi inače bila pretjerana.

Grad apoteka i soda-fontana

Da se ovakvo piće pojavilo baš u Cincinnatiju nije slučajno. Grad je dugo bio u vrhu američke farmaceutske industrije: u njemu je djelovao najstariji farmaceutski koledž u SAD-u zapadno od planinskog lanca Allegheny, Eclectic Medical Institute (1845–1952), kao i Lloyd Brothers Pharmacists. Brojne apoteke imale su soda-fontane, a slastičari su nudili mnoštvo gaziranih napitaka – neki su tvrdili da liječe razne tegobe, drugi su jednostavno bili slatko osvježenje.

Nektar soda se u Cincinnatiju služi najkasnije od kraja 1870-ih, mada je njeno tačno porijeklo, kao i kod mnogih kultnih jela i pića, nejasno. Postoji više verzija priče, a svaka zasluge pripisuje drugom apotekaru ili slastičaru. Woellert je zaključio da je okus kreirao John Mullane, nakon što je u Quebec Cityju učio slastičarski zanat kod uglednog kanadskog proizvođača slatkiša. Mullane je nektar sodu počeo nuditi u svojoj slastičarni u centru Cincinnatija krajem 1870-ih.

New Orleans i francuski trag

Jedini drugi američki grad koji je prihvatio nektar sodu bio je New Orleans, ali je tamo tradicija zamrla sredinom 20. stoljeća. Woellert ističe da je Cincinnati bio prvi – piće se tamo, kaže, služilo gotovo deceniju prije nego u New Orleansu. Zašto baš ta dva grada? Historičar pretpostavlja da su kombinaciju gorkog badema i vanilije koristili francuski Akadijci, koji su se naselili i u Quebec Cityju i u New Orleansu.

Slastičarne s dugom tradicijom

Početkom 20. stoljeća nektar soda se mogla naći u bezbroj slastičarni i apotekarskih soda-fontana širom Cincinnatija. Danas je rjeđa, ali i dalje stoji na meniju više lokala u gradu i okolini.

U slastičarni Aglamesis Brothers, koja prodaje sladoled i čokoladu, nektar soda je u ponudi od otvaranja 1908. godine ili nedugo poslije, kaže Randy Young, predsjednik i izvršni direktor firme i član treće generacije porodice. Kod Graeter'sa, gradske sladoledžinice i čokolaterije osnovane 1870. godine koja danas ima lokale širom grada i američkog Srednjeg zapada, nije poznato kada je piće dodano na meni. Chip Graeter, šef maloprodaje i pripadnik četvrte generacije porodice, navodi da je bilo posebno popularno tokom 1940-ih, 1950-ih i 1960-ih.

Koliko je nektar soda nekad bila omiljena, svjedoči i članak iz Cincinnati Enquirera od 28. januara 1947. godine. Tom Moore, šef odjela za sode u lancu Dow Drug Store, koji je tada vodio 32 soda-fontane na području grada, rekao je da je nektar jedan od najpopularnijih okusa u svim njihovim radnjama i da je to već godinama. Pet godina ranije Dow je u istim novinama objavio oglas s porukom: „Budite sretni što živite u Cincinnatiju, jedinom mjestu u zemlji gdje možete uživati u Dow double-dip nektar sodi.“

Kako se pravi

Izvorni nektar sirup pravio se od mješavine mlijeka ili half-and-half vrhnja s vodom, ekstrakta gorkog badema, ekstrakta vanilije i crvene prehrambene boje. Aglamesis je vremenom prešao na sirup bez mliječnih sastojaka koji ne zahtijeva hlađenje, dok Graeter's svoju recepturu nikad nije mijenjao – sirup i dalje sadrži mlijeko i mora stajati u frižideru.

Samo piće se u obje kuće sprema na isti način: sirup se pomiješa s malo šlaga, doda se jedna ili dvije kugle sladoleda od vanilije, pa se sve prelije soda-vodom i ukrasi dodatnim šlagom.

Young kaže da nektar sodu najviše traže stariji gosti, ali da se dopadne i mlađima koji je probaju. Graeter napominje da je ljudi koji su uz nju odrasli i danas vole te da je prave u svim svojim lokalima, ali da ni približno nije popularna kao nekad – jer su je, kako kaže, potisnuli milkšejkovi i smutiji. Young dodaje da danas postoji i komercijalni potomak nektar sode: kompanije poput Barqsa i druge izbacile su svoju verziju cream sode – jarko ružičasto gazirano piće – čija aroma potiče upravo od nektar sode.