Nedresirani psi namirisali epileptični napad potpuno nepoznate osobe
Psi bez ikakve obuke spontano prepoznaju miris znoja nepoznate osobe tokom epileptičnog napada, pokazalo je istraživanje Univerziteta u Milanu. Rezultati su objavljeni u časopisu Annals of the Italian National Institute of Health.
Istraživači Univerziteta u Milanu sugerišu da psi mogu namirisati epileptični napad čak i kada nisu trenirani za to i kada je riječ o potpuno nepoznatoj osobi koja boluje od epilepsije.
📷Kliknite i pogledajte prave fotografijegalerija na ScienceAlert→Kako je izveden eksperiment
Istraživači su prikupili uzorke znoja od šestogodišnje volonterke s epilepsijom koja nije bila hospitalizovana — jedan tokom napada i drugi šest sati prije ili poslije napada. Uzorci su zatim predstavljeni 30 pasa različitih rasa, mješanaca i čistokrvnih, koji ranije nisu bili u kontaktu ni s pacijenticom ni s njenim mirisom.
Svaki pas, uz prisustvo svog vlasnika, dobio je dvije minute da slobodno istraži tri mirisne stanice u sobi: znoj prikupljen tokom napada, znoj prikupljen šest sati prije ili poslije napada te sterilnu gazu kao kontrolu. Istraživači su posmatrali daljinski preko video prijenosa, a ni vlasnici pasa ni istraživači nisu znali gdje se nalazi miris napada.
Šta su pokazali rezultati
Ukupno 14 pasa prvo je pristupilo uzorku mirisa napada — 40 posto češće nego što bi se očekivalo slučajno. Miris napada nije odbijao ni uznemiravao pse, ali je neke jedinke privlačio brže od drugih mirisa.
„Nisu uočeni nikakvi znakovi uznemirenosti, straha ili anksioznosti", pišu autori studije, dodajući da stanice koje psi nisu istražili „jednostavno nisu zamijećene, a nisu bile povezane ni s kakvim vidljivim znakovima nelagode ili povlačenja".
Kako bi potaknuli pse na istraživanje, istraživači su pored svakog mirisa postavili prazne zdjelice za hranu. Miris napada i tada je bio vjerovatniji prvi izbor pasa. Nije bilo razlike u tome koliko dugo su psi njušili pojedine uzorke niti koliko su se puta vraćali istom mirisu, što sugeriše da psi miris napada prepoznaju brzo, ali ne provode više vremena pokušavajući ga „razriješiti".
Autori pretpostavljaju da uzorci znoja tokom napada sadrže posebne hlapljive organske spojeve koje psećji nos brzo prepoznaje, pa produženo istraživanje nije potrebno.
Urođena vještina ili plod obuke
Od devedesetih godina prošlog stoljeća psi se treniraju da reaguju na napade, pa čak i da upozore epileptične pacijente prije nego što se napad desi, slično kao što uče prepoznavati miris Parkinsonove bolesti, COVID-19 ili nekih vrsta raka. Ipak, iznenađujuće malo studija testiralo je je li ta vještina urođena — većina izvještaja zasniva se na anketama vlasnika pasa ili dresera, a nije poznato ni kako psi zapravo otkrivaju napade.
Jedna ranija mala studija na pet pacijenata, na primjer, pokazala je da psi mogu naučiti prepoznati mirise povezane s napadom. Ali je li to plod specijalizovane obuke, poput učenja mirisa nedozvoljene droge, ili prirodan, spontan instinkt?
„Koliko nam je poznato, ovo je prva studija posebno dizajnirana da karakteriše spontanu olfaktornu strategiju nedresiranih pasa u reagovanju na miris povezan s napadom, pod kontrolisanim i socijalno neutralnim uslovima", navode autori.
Recenzija dokaza iz 2024. godine zaključila je da, iako „upotreba pasa u liječenju epilepsije pokazuje značajnu obećavajuću perspektivu", potrebno je više kontrolisanih eksperimenata.
Studija ima ograničenja — korišten je miris samo jedne pacijentice, pa ostaje nejasno je li mirisni potpis napada zajednički za različite osobe. Istraživači sada proširuju projekat na više davalaca uzoraka znoja. Ako se njihovi rezultati pokažu tačnima, to bi moglo ukazati da su određeni hlapljivi organski spojevi povezani s napadima detektibilni psima.
Slika: ALFA TV · prave fotografije (ScienceAlert)
Izvori:
- ScienceAlert / The Guardian — sciencealert.com
- Annals of the Italian National Institute of Health
- University of Milan
Tekst: Uredništvo ALFA TV
Povezane vijesti

Zemlja za tamne i olujne noći: NASA-in prizor dana pokazuje polarnu svjetlost nad Islandom

Drevni DNK iz šake prašine: naučnici otkrili tragove ljudi starih 22.000 godina u španskoj pećini

Larve rijetke uljane bube pronađene u Velsu nakon 60 godina
