Neptunovi mali mjeseci možda su nastali od uništenih drevnih svjetova

Spektroskopski podaci prikupljeni svemirskim teleskopom James Webb ukazuju na to da su Neptunovi unutrašnji mjeseci zapravo ostatci mnogo većih tijela koja su uništena u dalekoj prošlosti. Nova studija donosi dokaze o mineralima koji su mogli nastati jedino u prisustvu tečne vode i stijene, duboko u unutrašnjosti velikih ledenih svjetova.

Minerali koji ne bi smjeli biti tu

Tim naučnika, predvođen planetarnom naučnicom Ryleigh Davis sa Univerziteta Kalifornija u San Dijegu, analizirao je Neptunove prstenove i tri njegova unutrašnja mjeseca koristeći spektroskopiju — tehniku koja raščlanjuje talasne dužine svjetlosti kako bi se otkrio hemijski sastav nekog objekta. U prstenovima i na dva od tri proučavana mjeseca — Larisi i Galatei — otkriveni su filisilikati bogati magnezijumom.

Filisilikati su grupa minerala koji mogu nastati isključivo kroz dugotrajni kontakt tečne vode i stijene. Međutim, na samim mjesecima nisu pronađeni tragovi vodenog leda. Ovi mjeseci su premali i prehladni da bi se takva hemija odvijala u njihovoj unutrašnjosti, što znači da minerali moraju poticati iz nekog drugog, mnogo većeg izvora.

Kako je Davis pojasnila za Reuters, glineni minerali nastaju samo tamo gdje voda dugo djeluje na stijenu, a nijedan od ovih sitnih, ledenih mjeseci nema uslove za takav proces — što upućuje na to da su minerali naslijeđeni iz unutrašnjosti nekog znatno većeg nebeskog tijela koje više ne postoji.

Triton — mogući krivac

Glavni osumnjičeni za ovu kosmičku katastrofu je Triton, najveći Neptunov mjesec. Triton je neobičan po tome što se kreće retrogradno — suprotno od smjera rotacije svog planeta. Prema novoj hipotezi, Triton nije nastao u Neptunovom sistemu, već je vjerovatno porijeklom iz Kuiperovog pojasa, odakle ga je privukla Neptunova gravitacija. Ulaskom u sistem, Triton je mogao uništiti prvobitne Neptunove mjesece.

Od nastalog svemirskog krša mali dio materijala se vremenom preoblikovao u današnje, znatno manje mjesece. Naučnici smatraju da im to daje jedinstven prozor u građu nekadašnjih velikih ledenih tijela, čija je unutrašnjost inače nedostupna jer je zarobljena ispod debelih slojeva leda. Neptunovi mali mjeseci predstavljaju, prema riječima Davis za Space.com, možda jedino poznato mjesto gdje je ta duboko skrivena materija izložena pogledu — zahvaljujući razornom događaju koji je drevne svjetove, slikovito rečeno, izvrnuo naopako.

Proteus — drugačija priča

Na trećem proučavanom mjesecu, Proteju, koji je ujedno i najveći od tri analizirana, filisilikati nisu pronađeni. To bi moglo značiti da je Protej nastao iz drugog dijela prstena krša nego Larisa i Galatea, ili su minerali na njemu naknadno uništeni zagrijavanjem.

Ova studija nadovezuje se na ranije istraživanje dijela istog tima koje opisuje sličan scenario. Prema tom ranijem radu, kada je Triton zarobljen, mjesec Nereida — jedini potpuni preživjeli tog haosa — gurnut je u široku i izrazito eliptičnu orbitu.

Istraživači ipak napominju da postoji i alternativni, manje vjerovatni scenario: umjesto Tritona, neki drugi objekt veličine Plutona iz Kuiperovog pojasa mogao je biti zahvaćen Neptunovom gravitacijom i rastrgan. Bez obzira na to koji je od dva scenarija tačan, materijal prisutan na ovim mjesecima svakako je morao nastati u nečemu znatno većem, navela je Davis u saopštenju.