Novac za prilagođavanje klimatskim promjenama stagnira dok se kriza produbljuje, upozorava UN

Novi izvještaj UN pokazuje da je tok novca namijenjenog prilagođavanju siromašnijih zemalja klimatskoj krizi stabilan ili u padu od 2022. godine, uprkos sve jačim udarima ekstremnog vremena i upozorenjima naučnika da bi globalno zagrijavanje moglo ubrzavati. Prilagođavanje obuhvata mjere poput jače infrastrukture, sistema ranog upozorenja, zaštite od poplava i navodnjavanja otpornog na sušu. Ta podrška, navodi se, daleko je ispod potrebnog i znatno zaostaje čak i za neadekvatnim obećanjima na koja su se bogate zemlje obavezale 2021. godine, priznajući svoju znatno veću odgovornost za krizu.

Prema Programu UN za životnu sredinu (UNEP), 155 zemalja u razvoju do 2035. godine trebat će 305 milijardi dolara godišnje kako bi se prilagodile vrućim talasima, požarima, poplavama, olujama, sušama i podizanju nivoa mora — pojavama koje su intenzivnije ili učestalije zbog decenija sagorijevanja fosilnih goriva, pretežno u bogatim zemljama globalnog sjevera. Međutim, tok finansija od bogatih ka siromašnim zemljama iznosio je najviše 32 milijarde dolara u 2024. godini, posljednjoj za koju postoje podaci. To je tek milijardu više nego prethodne godine i manje od vrhunca iz 2022. godine, dijelom i zato što mnoge evropske vlade veći dio budžeta usmjeravaju na odbranu.

Takav tempo daleko zaostaje za ciljem dostizanja 40 milijardi dolara do 2025. godine, iako se, kako navodi izvještaj, očekuje da su multilateralne razvojne banke prošle godine nadoknadile dio tog zaostatka. Na klimatskim pregovorima Cop30 u Belému u Brazilu prošle godine bogate zemlje obavezale su se da će do 2035. utrostručiti finansiranje prilagođavanja za zemlje u razvoju. Takav porast, na između 85 i 120 milijardi dolara, smanjio bi jaz, ali bi pokrio samo 20 do 29 posto stvarnih potreba.

Najteže pogođene su najmanje razvijene zemlje i male ostrvske države, koje su najmanje u stanju plaćati unapređenje infrastrukture poput morskih brana i protivpožarne opreme. UN procjenjuje da im je potrebno između 40 i 50 milijardi dolara godišnje za prilagođavanje, što iznosi oko 3–4 posto njihovog bruto domaćeg proizvoda — dvostruko veće relativno opterećenje nego za zemlje u razvoju s višim srednjim prihodima. Uprkos tome, najmanje razvijene zemlje primile su 2024. godine 16 posto manje podrške za prilagođavanje nego dvije godine ranije.

Između 2020. i 2025. godine zemlje s niskim i srednjim prihodima činile su 99 posto od ukupno 765 miliona ljudi pogođenih poplavama i klizištima. Dio najtežih posljedica po ljudsko zdravlje i prirodne sisteme koji održavaju život uopšte nije obuhvaćen podacima, jer zemlje u razvoju rijetko imaju sisteme praćenja smrtnosti uzrokovane vrućinom ili štete po ekosisteme. Nedavno uspostavljeni Fond za gubitke i štetu već je preopterećen: u prvoj rundi 119 zemalja u razvoju podnijelo je zahtjeve u ukupnom iznosu od 2,8 milijarde dolara, daleko premašivši početna sredstva od 342 miliona.

Izvršna direktorica UNEP-a Inger Andersen upozorila je da je prekoračenje globalne temperature za 1,5 stepeni iznad predindustrijskog nivoa sada zapečaćeno, što klimatske udare čini intenzivnijim, učestalijim i nepredvidljivijim.

„Za zemlje koje su najmanje doprinijele, a najviše pate, to je neizbježna stvarnost", rekla je Andersen. Finansiranje prilagođavanja, dodala je, vitalna je investicija u globalnu otpornost, a kašnjenja ne samo da povećavaju dugoročne troškove, već opterećuju i kratkoročni kapacitet sistema da izdrže.

Dok ratovi odvraćaju resurse i pažnju od klimatske akcije, Andersen je istakla potrebu sagledavanja međusobne povezanosti svjetskih kriza. „Iako neki mogu smatrati klimatsku akciju odvojenim pitanjem, njeno ignorisanje samo povećava nacionalnu i regionalnu ranjivost, posebno jer se mnogi klimatski udari odvijaju izvan nacionalnih granica. Odlaganje ulaganja u ublažavanje i prilagođavanje izlaže nacije većem riziku. Klimatske promjene direktno ugrožavaju ljude, privrede i ekosisteme koji nas održavaju — zato je prilagođavanje direktna investicija u nacionalnu sigurnost i otpornost. Ta dva pitanja su fundamentalno nerazdvojna", rekla je Andersen.

Grupe za klimatsku pravdu navode da će finansiranje prilagođavanja biti najhitnije pitanje nadolazećeg summita COP31, koji se od 9. do 20. novembra održava u turskoj Antaliji. Osim bržeg i većeg toka sredstava, prioritet su, prema njihovim riječima, grantovi ili povoljni krediti umjesto kredita s visokom kamatom, koje je teško otplatiti za projekte poput morskih brana i skloništa od vrućine, a koji ne donose direktan prihod. Izvještaj UN to potvrđuje, napominjući da dug i troškovi kapitala mogu više nego udvostručiti budžete projekata prilagođavanja.