Novo ledeno doba moglo je početi prije 2.000 godina, ali ga je prekinulo ljudsko zagrijavanje

Zemlja se i dalje nalazi u geološkom ledenom dobu, ali u njegovoj blažoj fazi — interglacijalu Holocenu, koji je počeo prije oko 11.700 godina. Nova studija objavljena u časopisu Science sugerira da je sljedeća hladnija glacijalna faza, koju u svakodnevnom govoru zovemo "ledeno doba", već mogla početi prije oko 2.000 godina — ali ju je prekinula ljudska aktivnost.

"Upravo je počinjelo, sve je bilo normalno, sljedeća glacijacija je trebala nastupiti — a onda je zaustavljena", izjavio je Nicolas Young, geohemičar s Columbia University i prvi autor istraživanja.

Od divovskog pokrova do Barnes Ice Capa

Istraživanje se fokusiralo na Laurentide Ice Sheet (LIS), najveću ledenu strukturu pleistocena, koja je od prije oko 95.000 do prije 20.000 godina prekrivala veliki dio sjevera SAD-a i Kanade. U svom maksimumu prostirala se od Arktičkog kruga do Illinoisa, s ledom debljine do tri kilometra. Njen ukupni volumen leda odgovarao bi pomaku nivoa mora od oko 80 metara.

Istraživači smatraju da je iz LIS-a preostao današnji Barnes Ice Cap (BIC) — posljednji aktivni ostatak cijele jedne ledene ere. Da bi došli do tog zaključka, izgradili su hronologiju ledenog pokrova pomoću dvije glavne metode atomskog datiranja na terenu.

Prirodne štoperice u stijenama i biljkama

Prva metoda zasnovana je na kosmogenom beriliju-10, izotopu koji nastaje u stijenama pod udarima kosmičkog zračenja. Nakupljanje prestaje kada led prekrije stijene, a nastavlja se kada se led povuče. Druga metoda koristi omjer ugljika-14 u drevnoj vegetaciji koju je povlačenje leda otkrilo — taj sat počinje kada biljke budu pokrivene ledom, jer mrtva vegetacija više ne prima ugljik. Obje metode djeluju poput prirodnih štoperica.

Rast leda zaustavljen šezdesetih godina

Najviše temperature Holocena na sjevernim širinama, prema studiji, zabilježene su prije 11.000 do 10.000 godina, zahvaljujući visokom solarnom zračenju uzrokovanom promjenama Zemljine orbite poznatim kao Milankovićevi ciklusi. Nakon toga uslijedilo je postepeno hlađenje, ali LIS se i dalje smanjivao jer mu je površina potonula previše nisko da bi ponovo rastao — bio je, dakle, van takta s klimom.

Prije 3.600 godina bio je manji nego danas i na tom je minimumu ostao sve do prije oko 2.000 godina, kada je počeo ponovo rasti. To je, prema istraživačima, bio početak sljedeće glacijacije — odnosno ledenog doba koje nikada nije zaživjelo zbog rasta ljetnih temperatura od 1960-ih godina.

BIC je svoj historijski maksimum dostigao oko 1960. godine. Tada je antropogeno zagrijavanje preokrenulo njegov rast i dovelo ga u negativnu masenu bilancu — led se ljeti topio brže nego što se zimi mogao obnoviti. Gubitke od tada, navode naučnici, "može gotovo u potpunosti objasniti rast ljetnih temperatura", koje smanjuju i druge ledene kape u Kanadi, na Arktiku i sjevernom Atlantiku. Riječ je o kulminaciji rasta emisija stakleničkih plinova koji traje od oko 1750. godine, kada je industrijska revolucija počela značajno zagađivati atmosferu.

Zanimljivo je da se to dogodilo upravo za najhladnijeg stoljeća Malog ledenog doba, najhladnijeg razdoblja novije historije, čiji se najhladniji period protezao od 1780. do 1880. godine.

Modeli predviđaju da će bivši LIS — odnosno današnji BIC — pod trenutnim klimatskim uvjetima zauvijek nestati.

"To će biti posljednji pravi ostatak Laurentidea, koji nestaje zauvijek", zaključuje Young. "Ono što je bilo izuzetno prirodna i predvidljiva pojava sada je nestalo."