Od funte za garderobu do 15 funti za ormarić: zašto je izlazak postao skuplji

Izlazak danas nosi i novi skriveni trošak — čuvanje torbe ili kaputa. Dok je prije nekoliko godina garderoba na izlasku koštala oko dvije funte, početkom 2020-ih cijena je u nekim objektima narasla na više od 13 funti.

U londonskom kompleksu Outernet Live u Sohou veliki ormarić košta 11 funti, u noćnom klubu Fold u istočnom Londonu devet — a ako želite ponovo uzeti nešto iz ormarića, morate ponovo platiti. U Drumshedsu, najvećem noćnom klubu u UK, cijena ide do 13,20 funti, iako se ormarić može koristiti više puta bez dodatne naplate. U Warehouse Projectu u Manchesteru velike torbe treba ostaviti u obližnjem hotelu Premier Inn po 11,99 funti po ormariću, dok čuvanje velikih torbi u manchesterskoj Co-op Live Areni stoji 15 funti. U Leedsu, u prostoru Testbed, ormarić košta 9,90, a u Edinburghu blizu dvorane Playhouse kapaciteta 3.000 mjesta 9,99 funti.

Prema podacima udruženja Night Time Industries Association, prosječna potrošnja po osobi na noćnom izlasku porasla je s 20,95 funti 2020. na 28,06 funti u 2026. godini.

„Godinama se noćni klubovi suočavaju s neprestanim rastom troškova poslovanja — od energije i zaposlenih do poreza i lanaca snabdijevanja", kaže izvršni direktor udruženja Michael Kill. Prema njegovim riječima, mnogi objekti dio su tih troškova morali prebaciti na posjetioce samo da bi ostali otvoreni, ali je „realnost da su potrošači sada dostigli granicu platežne sposobnosti" i da „potrošač ne može zauvijek biti finansijski amortizer industrije". Budući da gosti manje troše na alkohol, ormarići i garderobe objektima su način da nadoknade dio tog prihoda.

Jedan od razloga strožih pravila o torbama bio je napad na koncertu Ariane Grande u Manchester Areni 2017. godine, u kojem je poginulo 22, a povrijeđeno više od 1.000 ljudi. Zakon poznat kao „Martyn's law" zahtijeva odgovarajuće mjere zaštite javnosti na javnim događajima, zbog čega je mnoge objekte — uključujući mrežu od 18 lokacija Academy Music Group — naveo da potpuno zabrane torbe veće od A4 formata i da ih usmjere na vanjske ormariće ili partnere za skladištenje. U Londonu su to, između ostalih, ćevabdžinice, restorani i berbernice.

Carrie Wang, instruktorica spinninga iz Londona, iskusila je to prije koncerta grupe Hot Chip u O2 Academy Brixton — njena gotovo prazna platnena torba morala je biti ostavljena u ćevabdžinici iza ugla. „Naplatili su mi 10 funti, a to nije bila prava garderoba, nego obična prostorija za odlaganje — nisu imali ormariće i moje stvari tamo nisu bile stvarno sigurne", rekla je Wang. Academy Music Group nije odgovorio na više upita za komentar.

Ahmed Khan, vlasnik ćevabdžinice Kentish Delight u Kentish Townu, kaže da ga je 2022. uprava O2 Kentish Town Foruma pitala ima li slobodnog prostora. „Pogledali su i rekli da su moje prostorije savršene i sigurne za mušterije — a ja sam rekao da, zašto ne", prisjeća se Khan, koji naplaćuje pet funti po torbi i tvrdi da nikada ništa nije nestalo. Dodaje da „ljudi koji ostavljaju torbe nikad ne kupuju ćevape".

Visoke cijene i dodatna logistika navode neke da riskiraju sa svojim stvarima. Pjevač soula Danny Toeman odlučio je na wrestling događaju AEW u Wembley Areni, gdje su torbe upućivane u obližnji Premier Inn po 10 funti uz dugačke redove, sakriti ranac iza automata u parking garaži. „Mogao sam većinu vrijednih stvari strpati u džepove, pa sam pomislio — sakrit ću ga, pa ako ga ukradu, šta god", kaže Toeman. No i to je bezbjednosni rizik: da je osoblje vidjelo njegov ranac, objekat bi mogao biti evakuisan. Jedan korisnik Reddita napisao je da je ispred O2 Academy u Southamptonu bio prisiljen ostaviti torbu van zgrade te da mu je ukradena nakon izlaska.

Willem Pelle, šef prodaje u nizozemskoj kompaniji eLockers, koja sarađuje s mnogim britanskim klubovima uključujući Drumsheds, Fold i Warehouse Project, objašnjava da su se prilikom ulaska na britansko tržište suočili s nedostatkom osoblja nakon pandemije, zbog čega su klasične garderobe postajale sve teže za rad. London je glavno tržište kompanije u UK, a odmah iza njega Manchester. Pelle navodi da objekat obično nema početni trošak, već se dijeli prihod, te da je „važno da cijene odgovaraju i objektu i njegovim mušterijama, uz stvaranje održivog dodatnog izvora prihoda".

Neki posjetioci klubova pohvalili su ormariće — poput onih u Drumshedsu, gdje se stvari mogu unositi i iznositi, što omogućava i presvlačenje tokom događaja. No, nisu se svi objekti odlučili za skupe sisteme ormarića. U Hackney Bath Houseu garderoba je besplatna. Sneaky Pete's u Edinburghu ugradio je ormariće 2012. i još uvijek naplaćuje dvije funte po ormariću. Carpet Shop kapaciteta 200 mjesta u Peckhamu naplaćuje tri funte po predmetu: „Nema potrebe naplaćivati više, to je malo prostora i jedna šipka", kaže glavni menadžer Cam Prentis. Garderobu vidi kao vrijedan dio iskustva kluba samog po sebi — sprat iznad, daleko od gužve, mjesto je gdje osoblje i gosti mogu predahnuti i porazgovarati. „Ko je na garderobi, pušta svoju muziku", kaže Prentis. Za razliku od nenadziranog niza ormarića ili zadnje sobe ćevabdžinice — „tamo gore je atmosfera".