Od kalupa u Guangdongu do američkih polica: koliko fabrika zaradi na igrački od 30 dolara

Pred najprometniji dio godine za industriju igračaka, kada trgovci u Sjedinjenim Državama i drugdje pune skladišta za Božić, većina proizvoda koji će završiti ispod jelki ima isto porijeklo. Prema podacima američke vlade, 78,3 posto igračaka uvezenih u SAD tokom 2024. godine proizvedeno je u Kini, a vrijednost tog uvoza prošle godine iznosila je 9,8 milijardi dolara (7,4 milijarde funti).

Fabrika u Dongguanu

Srce kineske industrije igračaka je pokrajina Guangdong na jugu zemlje, uz granicu s Hong Kongom. U gradu Dongguanu radnici fabrike Mihox vade plastične dijelove iz čeličnih kalupa i slažu ih u gajbe prije farbanja. Kompanija navodi da zapošljava više od 800 ljudi i da godišnje proizvede oko 55 miliona igračaka za američko tržište, koje čini polovinu njenog poslovanja.

Svaka igračka počinje dizajnom koji dostavi kupac, naprimjer američka kompanija za igračke. Fabrika zatim izradi prototip i kalupe iz kojih se oblikuju plastični dijelovi i druge komponente. Melanie Wang iz prodajnog tima Mihoxa kaže da od prve ideje do gotovog proizvoda prođe jedna do dvije godine, a veći dio tog vremena odlazi na kupce koji iznova vraćaju dizajn na doradu.

„Mijenjali su dizajn opet, opet i opet da bi ga poboljšali“, rekla je Wang.

Kad je dizajn konačno odobren, proces se ubrzava: izrada kalupa traje oko mjesec, a proizvodna serija oko tri mjeseca.

Koliko dobije fabrika

Od maloprodajne cijene u SAD-u fabrika, prema riječima Melanie Wang, dobije oko 20 posto. Na igrački od 30 dolara to je šest dolara, iz kojih se moraju pokriti plastika i ostali materijal, troškovi proizvodnje uključujući plate, te zarada fabrike.

Jay Foreman, izvršni direktor američke kompanije za igračke Basic Fun, kaže da kineske fabrike obično ostvaruju profit između tri i deset posto. Za igračku od 30 dolara to znači između 18 i 60 centi od šest dolara koje fabrika naplati.

Zašto proizvodnja ostaje u Kini

Samson Ko, predsjednik Udruženja proizvođača igračaka Hong Konga, podsjeća da su mnogi njegovi članovi još osamdesetih godina preselili fabrike preko granice u kontinentalnu Kinu, privučeni jeftinijim zemljištem i radnom snagom. Način proizvodnje, kaže, od tada se gotovo nije promijenio. Automatizacija je, po njegovim riječima, uglavnom prisutna u oblikovanju dijelova i pakovanju, dok plišane igračke, a danas i dio elektronike, i dalje zahtijevaju mnogo ručnog rada.

Iako je, prema jednom izvještaju s početka ove godine, prosječna plata u Vijetnamu otprilike polovina kineske, manje od deset posto Koovih članova preselilo je bilo koji dio proizvodnje izvan Kine, i to uglavnom na zahtjev kupaca.

Ko objašnjava da jedna igračka često prolazi više proizvodnih faza, od lijevanja dijelova i ugradnje elektronike do šivanja materijala i završne montaže, pa nerijetko putuje između različitih fabrika. U Guangdongu su ti pogoni smješteni blizu jedni drugima i naviknuti su na usklađen rad, zbog čega, tvrdi, cijeli proces teče glatkije nego u drugim zemljama.

Brodom preko okeana

Iz fabrike igračka kamionom odlazi u luku, poput Shenzhena, najveće u Guangdongu. Ivy Tse je suosnivačica hongkonške logističke kompanije FreightAmigo, koja vodi internetsku platformu za izvoznike iz Hong Konga i kontinentalne Kine. Preko nje kompanije mogu rezervisati kontejner i prekomorski prijevoz, ugovoriti osiguranje i osigurati finansiranje.

Tse kaže da teretnom brodu od Shenzhena do zapadne obale SAD-a treba oko 15 dana, a do istočne obale 25 do 30 dana. Ovogodišnje božićne igračke napustile su Kinu u augustu i septembru.

Prevoz od fabrike do SAD-a, dodaje Tse, obično poskupi igračku za oko deset posto proizvodne cijene. Ako ostanemo kod igračke koja se u SAD-u prodaje za 30 dolara, a čija izrada u Kini košta šest dolara, njen transport do Amerike stoji oko 60 centi.

Na američkoj granici

Kad igračka stigne u SAD, na kineske igračke trenutno se plaća carina američkoj Službi za carinu i zaštitu granice (CBP). Nakon razgovora predsjednika Donalda Trumpa i kineskog lidera Xi Jinpinga prošlog mjeseca, dvije vlade preporučile su niže carine za igračke, ali nova stopa ni datum početka primjene još nisu utvrđeni, a SAD prethodno mora provesti javnu konsultaciju.

Za sada osnovna stopa iznosi 12,5 posto, a za neke igračke je i viša. Carina se obračunava na proizvodnu, a ne na maloprodajnu cijenu, pa za igračku od 30 dolara osnovna stopa iznosi 12,5 posto od šest dolara, odnosno 75 centi.

Tu carinu plaća američka kompanija koja je igračke uvezla. Jedna od njih je Learning Resources, porodična firma sa sjedištem kod Chicaga koja prodaje edukativne igračke, od kojih polovinu uvozi iz Kine. „Mi plaćamo 100 posto carina, u to neka ne bude nikakve sumnje“, poručuju iz kompanije.