Od pitanja „plaćete li se" do 40 minuta čekanja: najgora iskustva s razgovora za posao

Razgovor za posao ponekad može potpuno otići po zlu — pokazuju iskustva koja je BBC prikupio od čitalaca nakon što je ranije pisao o intervju-pitanju koje kandidate ostavlja u neugodnoj situaciji. Njihove priče oslikavaju i to kako neki poslodavci tretiraju kandidate, a često i zaposlene.

Tiara Allen stigla je na vrijeme na razgovor za posao u maloprodaji, ali intervjuer nije. Čekala je oko 40 minuta u shopping centru, dok je kolega intervjuera zvao „dva ili tri puta". Kada se osoba konačno pojavila, Tiari je rečeno da sastanak nije bio u rasporedu. Budući da joj je posao tada bio potreban, prihvatila ga je kada joj je ponuđen, ali danas bi postupila drugačije. „Ne bih prihvatila posao ako bi me toliko dugo čekali", kaže ona, dodajući da vjeruje da je način na koji je tretirana tokom intervjua bio znak kako firma tretira osoblje.

„Jeste li osoba koja plače?"

Chas Edwards je na razgovoru za poziciju pomoćnika u jednom newyorškom izdavaču knjiga dobio neočekivano pitanje — je li osoba koja plače. Misleći da se intervjuer šali, odgovorio je da ne plače. Kasnije mu je rečeno da je upravo zato dobio posao: prethodna asistentica je, kako objašnjava, previše plakala, a šefica je tražila nekoga ko ne plače. „Ona je bila ozbiljna, a ja sam mislio da se šali", prisjeća se Chas. To je bio loš znak — posao je opisao kao „užasan, užasan posao s nesretnom šeficom". Izdržao je 13 mjeseci, i to bez suza, ali, kaže, „plakao iznutra". Niko prije njega nije izdržao ni tri mjeseca s tom šeficom. „Postavio sam svjetski rekord radeći za tu osobu", kaže on. Unatoč svemu, na neki je način zahvalan na tom iskustvu — „jer su svi poslovi poslije toga, čak i loši, manje loši", dodajući da sada može „plakati bilo gdje".

I Corinne Card doživjela je neobičan početak intervjua — prvo pitanje za administrativni posao bilo je da li voli raditi s ljudima. Kada je odgovorila potvrdno, rečeno joj je da posao nije za nju i razgovor je tu završen. „Ne znam je li to bila namjerna zamka — jer ko bi odgovorio 'ne volim raditi s ljudima'?", pita se.

Kako reagovati na čudna pitanja

Corinne Mills, izvršna direktorica (zajedno s još jednom osobom) firme Personal Career Management, savjetuje da na čudna pitanja vrijedi tražiti pojašnjenje, primjerice ponavljanjem pitanja intervjueru. Ako linija ispitivanja zaista odbija, to može biti i signal kakvo je raditi u toj kompaniji, podsjeća ona, dodajući da su intervjui i prilika za kandidate da procijene poslodavca.

Diskriminacija po zaštićenim osobinama protiv je zakona, što znači da poslodavac ne smije tretirati kandidata lošije zbog godina, invaliditeta, promjene spola, bračnog statusa, trudnoće, rase, vjere, spola ili seksualne orijentacije. Advokat za radno pravo Roy Magara kaže da je prilično česta pristrasnost da se žene na razgovoru pitaju planiraju li imati djecu. Vidio je i slučaj u kojem stariji kandidat nije dobio posao jer, kako mu je rečeno, nije odgovarao „vibu" mlađeg tima. Smatra li kandidat da je bilo pristrasnosti, Magara savjetuje da kompaniji može poslati zahtjev za pristup podacima kako bi vidio kako je interno razmatrana njegova prijava.

Euan Cameron, suosnivač softvera za zapošljavanje Willo, kaže da je uprkos neravnoteži moći između poslodavca i kandidata važno ne pretjerivati u razmišljanju o tome šta razgovor za posao zapravo predstavlja. Naravno, kao u Tiarinom slučaju, pomaže kada se obje strane pojave na razgovoru.