Od prodaje ploča na sajmištima do rasprodanog Foruma: kako su Matt Dike i Delicious Vinyl osvojili pop

Trinaestog augusta 1989. reper Tone Loc stajao je na pozornici dvorane Fabulous Forum u Inglewoodu u Kaliforniji, pred 18.000 mladih obožavatelja, kao glavno ime turneje Club MTV Live. Večer je trebala biti kruna nevjerovatnog uspjeha, ali počela je komičnom havarijom — reper je zaglavio u rekvizitu u obliku džinovske boce s natpisom FUNKY COLD MEDINA, zamotan u dim suvog leda.

Prizor su iz publike s čuđenjem pratili Matt Dike i Michael Ross, suosnivači izdavačke kuće Delicious Vinyl. "Is this supposed to happen?" — zapitao se jedan od njih. Odgovor, kako se prisjeća tekst, glasio je ne. Ništa od onoga što im se dogodilo nije bilo predviđeno — ni kvar rekvizita, ni rep muzika napravljena u Los Angelesu koja je prestigla New York na vrhu pop lista.

Sve je počelo dvije godine ranije, kada su Dike i Ross u trošnom stanu u lošem dijelu Hollywooda radili s primitivnom ritam mašinom. Pozajmicom od 5000 dolara osnovali su Delicious Vinyl, snimili nekoliko pjesama s tada nepoznatim lokalnim reperom Anthonyjem "Tone" Smithom i presali nekoliko stotina dvanaestoinčnih ploča koje su sami prodavali na sajmištima i u lokalnim radnjama.

Rezultat je nadmašio sva očekivanja: za osamnaest mjeseci njihova mlada kuća prodala je gotovo deset miliona ploča širom svijeta. Time su iznenadili New York i oborili barijere diskografske industrije koja je uveliko nastojala držati hip-hop van svojih vrata.

Podrška kritike

Koncert u Forumu pratio je i novinar Jonathan Gold, tada muzički izvještač Los Angeles Timesa, koji će dvije decenije kasnije osvojiti Pulitzerovu nagradu kao gastronomski kritičar LA Weeklyja. Gold je u recenziji izdvojio Tone Loca iznad ostalih izvođača večeri — među kojima su bili Information Society, Was (Not Was), Paula Abdul i Milli Vanilli. Napisao je da je "dobrodušni reper" za samo nekoliko mjeseci s lakoćom prešao put do rasprodanog Foruma te da mu je "whiskey-topao, promukao, sugestivan, duhovit" glas najbolji instrument u repu.

Dike i Ross, sa ALL ACCESS propusnicama na grudima, probili su se prema bini da pomognu reperu zaglavljenom u rekvizitu. Kad se konačno oslobodio iz boce, Tone Loc izveo je "Funky Cold Medina", "I Got It Goin' On" i "Cheeba Cheeba", dok su iza njega, pored DJ-a M.Walka za gramofonima, Dike i Ross gledali publiku koju niko nije očekivao — mlade tinejdžere odgojene na MTV-u.

Vrhunac večeri bila je izvedba najvećeg hita godine, "Wild Thing". Pjesma je bila snimljena na privremeno sastavljenom traku stroju u Dikeovom stanu, uz semple neuspjelog singla grupe Van Halen starog deset godina, a prateći video napravljen je za jedva 400 dolara. Dike i Ross, igrajući i oduševljeno pijani, mislili su isto što i Gold: ovo zvuči odlično. Trenutak je bio historijski — nije moglo bolje.

I tada je Matt Dike, osjetivši značaj prilike, okrenuo leđa, sagnuo se i pokazao golu zadnjicu publici.

Tekst je preuzet iz knjige Bust a Move: Matt Dike, Delicious Vinyl, and the Hip-Hop Hits That First Conquered Pop (Copyright © 2026 Peter Relic, izdavač Citadel Press, imprint kuće Kensington Publishing Corp.).