Oštra pravila o imigraciji mogu Britaniji probiti rupu u budžetu: migranti plaćaju više nego što troše

Britanska vlada suočava se s ozbiljnim unutrašnjim podjelama zbog najnovijeg paketa mjera za smanjenje imigracije. Ministarka unutrašnjih poslova Shabana Mahmood predložila je da strani radnici koje sistem svrstava među "nisko kvalifikovane" na pravo stalnog prebivališta čekaju i do 15 godina, umjesto dosadašnjih pet.

Novi bi se propisi primjenjivali retroaktivno, od 2021. godine, čime bi obuhvatili i talas radnika koji su u Britaniju stigli za vrijeme vlade Borisa Johnsona — među njima mnogi na zdravstvenim vizama i vizama za njegu starijih osoba. Po starom pravilu, prvi od njih sticali bi pravo na stalni boravak 2027. godine.

Upravo je ta retroaktivna primjena poremetila dio kabineta: neki ministri, prenosi se, smatraju da država krši dogovor kakav je važio kad su ti radnici došli u zemlju. Uslov neprekidnog zaposlenja u trajanju od 15 godina znači da će neki morati otići, dok će drugi živjeti u strahu od gubitka posla. Otpor Mahmoodinoj reformi postao je, kako se navodi, i prvi ozbiljan test autoriteta premijera Andyja Burnhama i njegovog stava o imigraciji.

Ekonomska cijena restrikcija

Budžetske rasprave ovog mjeseca bacile su svjetlo na troškove politike sužavanja imigracije, problema koji su vlade godinama pokušavale ignorisati — a ne samo zato što bi javne službe pale bez migrantskih radnika. Institut za fiskalne studije (Institute for Fiscal Studies) upozorio je prošlog mjeseca da bi pad imigracije neminovno smanjio poreske prihode i time suzio manevarski prostor ministra finansija Johna Healeya za oko četiri milijarde funti.

Novo istraživanje zaklade Nuffield Trust pokazalo je da migranti sami plaćaju posebnu dopunu za korištenje zdravstvenog sistema tokom boravka u Britaniji, koja sada godišnje donosi 2,5 milijardi funti. Prema procjeni te zaklade, migranti u prosjeku godišnje uplaćuju 60 posto više kroz dopunu nego što troše zdravstvenih usluga. Zaklada upozorava i da bi pad imigracije mogao značiti naglo smanjenje prihoda NHS-a, slično kao što je ograničavanje stranih studentskih viza već nanijelo štetu univerzitetima koji su zavili od njihovih školarina.

Kancelarija za budžetsku odgovornost još je 2024. izračunala da će porast imigracije iz doba Johnsona, koji je u to vrijeme toliko smetao konzervativnim biračima, do 2028-29. smanjiti projekciju vladinog zaduživanja za više od sedam milijardi funti.

Neugodan izbor

Poruka tih analiza glasi: ako zemlja zaista želi smanjiti imigraciju, nešto drugo — veći porezi, manja potrošnja ili više zaduživanja — morat će popuniti nastalu rupu u finansijama. Autorica teksta podsjeća da su uzastopne vlade, bojeći se suprotstavljanja biračima brexita, godinama pokušavale pretvarati da taj izbor ne postoji. Mahmoodin plan je, po njenom mišljenju, novi pokušaj zaobilaženja istog problema — sistem zasnovan na puštanju što manje ljudi, uz odabir onih od kojih se očekuje najveći ekonomski doprinos.

Po novim pravilima, najplaćeniji radnici — za koje se očekuje da će tokom života platiti mnogo poreza — ubrzano bi sticali stalno prebivalište, dok bi se oni za koje se procijeni da bi ukupno bili ekonomski teret državi odvraćali od dolaska. Mahmood očigledno nije računala, kako autorica napominje, na to što se ostatak svijeta žestoko natječe za visokokvalifikovane migrante, ali ni na duboki nemir koji takva politika stvara. Ministarka energetike Miatta Fahnbulleh upozorila je da beskonačno produživanje čekanja na stalni boravak riskira potkopavanje socijalne kohezije: zemlja koja stranim radnicima jasno daje do znanja da su ovdje samo po toleranciji, čak i ako im svakog dana u poslu drže tuđe živote u rukama, ne čini ništa da ih ohrabri da se integrišu i puste korijenje.

Logika Burnhamove najave da bi neka buduća laburistička vlada mogla razmotriti povratak u EU čini, u međuvremenu, Mahmoodine reforme čudno sličnima relicima prošlog doba. Ako bi povratak u jedinstveno tržište ili carinsku uniju neminovno značio ponovno prihvatanje slobode kretanja, koji je uopšte smisao? Istina je, zaključuje autorica, da je nemilosrdno stezanje imigracije do gotovo nule došlo po izuzetnoj fiskalnoj i društvenoj cijeni — a ako je cilj bio uništiti razlog postojanja stranke Reform, to nije uspjelo. Legalna je imigracija na historijski minimum, prelazi čamcima prepolovljeni, a ljutnja na azilante na ulicama ovog ljeta ne jenjava. Glavna je desnica neometano prešla sa prigovaranja prije brexita da poljski vodoinstalateri kradu Britancima posao na slikanje migranata kao silovatelja i kriminalaca. Krajnja desnica, pak, smatra da ni oni rođeni u Britaniji nisu pravi Englezi ako nisu bijelci. Nema, zaključuje autorica, dovoljno niskog nivoa migracije da se zadovolje neki, a da se svi ne učine siromašnijima.