Otapanje leda otvara Arktik: nova zona suparničarstva velikih sila

Arktik postaje novo poprište geopolitičkog nadmetanja, a glavni okidač je topljenje polarnog leda. Američka novinarka Rana Foroohar, koja je regiju posmatrala s broda Obalne straže SAD-a USS Healy, u knjizi „Sea Change: America's New Great Game in the Arctic Circle" objašnjava šta promjene na krajnjem sjeveru znače za svijet.

Prema njenim riječima, plovidba preko Sjevernog pola, koja je do skoro važila za puku teoriju, danas je izvodljiva dvije ili tri sedmice u godini. Ekonomski račun je jednostavan: arktičkim rutama put od Atlantika do Pacifika kraći je i do 40 posto, a s obzirom na cijenu nafte, ušteda je znakovita.

Više od plovidbe

Foroohar smatra da bi „Visoki sjever" za svjetski pomak mogao postati ono što danas predstavljaju Suezski i Panamski kanal. Regija, međutim, krije i drugo: ogromna ležišta nafte, prirodnog gasa i rijetkih metala, plus mrežu podmorskih kablova kojima putuje veći dio međukontinentalnog internetsko-informacionog saobraćaja.

„Podvodni kablovi postali su stvarna mjerila u ratovima i sukobima širom svijeta", kaže Foroohar. Kako dodaje, u toku je trka oko polaganja novih kablova — ko će stići prvi i tko će područja kroz koja prolaze komercijalizovati, pa možda i učvrstiti vojno.

Interesi velikih sila

Kina i Rusija, tvrdi ona, zajednički nastoje vrh svijeta pretvoriti u zonu vlastitog interesa. To se preklapa s američkim zaokretom prema zaštiti bližeg okruženja, pa SAD i Kina dolaze u sve直接 geografski konflikt interesa. Vrući sukob, nada se, neće doći, ali konkurencija na tom prostoru je sigurna.

Arktički krug ona opisuje kao jednu od posljednjih regija gdje države i kompanije još mogu „loviti" teritoriju i ogorčeno se nadmetati s rivalima, uz prognozu da će se sukobi pojačati kako se regija dodatno zagrijava.

„Kroz ovo područje će se odvijati više trgovine. Vojni interes za to područje će biti veći, a sve to je važno jer se stvarno nalazi u dvorištu Amerike", kaže Foroohar, koja vjeruje da će Visoki sjever za Sjedinjene Države ubuduće imati sve veći prioritet.

Zanimljivo je i da je prvi put zakazana komercijalna teretna ruta kroz Arktik, iako pravni okvir ostaje nesiguran. Konvencija Ujedinjenih nacija o pravu mora uređuje pomorske aktivnosti, uključujući kopanje i raspodjelu resursa u Arktiku, ali SAD je nikada nije ratifikovale. Podršku su joj davali predsjednici od Clintona do Obame, no ključni republikanski senatori odbijali su je iz ideoloških razloga, držeći da nijedno međunarodno tijelo ne smije određivati šta Amerika smije. Rezultat je, kaže Foroohar, pravično „slobodan za sve" — a Rusi i Kinezi, dodaje, ni sami se uvijek ne pridržavaju UN pravila.

Dio šireg globalnog trenda

Borbe za Arktik Foroohar tumači kao dio šireg pada međunarodnih pravila i pomjeranja od globalizacije ka regionalizaciji i sferama uticaja. Zbog toga je, smatra ona, regija zanimljiva i kao ogledalo drugih dijelova planete: slični sukobi oko teritorije, minerala i luka igraju se i u Latinskoj Americi, Zapadnoj Africi i dijelovima Južnog kineskog mora. Arktik je, u tom smislu, prava „bellwether" — pokazatelj geostrategije u širem smislu.