Otvorenje izložbe „Akvareli koji pamte staro Sarajevo – Zvonimir Dvorniković"

Zvonimir Dvorniković (1898–1986) pripadao je rijetkoj skupini autora koji nisu bili profesionalni umjetnici, ali su svojim djelom ostavili izuzetno vrijedan dokument o vremenu u kojem su živjeli. Rođen je 1898. godine u Zemunu, a njegova porodica se dvije godine kasnije doselila u Sarajevo, grad u kojem će provesti gotovo cijeli život.

Završio je Realnu gimnaziju u Sarajevu i studij prava u Zagrebu, nakon čega je radio kao sudija u Maglaju, Visokom i Sarajevu. Paralelno s pravničkom karijerom razvijao je svoju najveću strast – slikarstvo.

Grad kroz ljude, ne kroz monumentalnost

Posebna vrijednost Dvornikovićevog opusa je u tome što Sarajevo nije idealizirao kroz monumentalnost, nego kroz ljude. Prikazujući grad kao prostor susreta, druženja, šetnji, razgovora i svakodnevnih rituala, svojim je radovima ostavio vrijedan vizuelni dokument kulturne, sportske i svakodnevne historije Sarajeva.

Mnoge je radove Dvorniković poklanjao prijateljima, zbog čega se danas nalaze u privatnim kolekcijama širom Bosne i Hercegovine, dok se u fondu Muzeja Sarajeva čuva 60 njegovih akvarela, otkupljenih 1961. godine.

Radovi Zvonimira Dvornikovića danas se mogu posmatrati na dva nivoa. S jedne strane predstavljaju vrijednu likovnu ostavštinu, a s druge dragocjen historijski izvor koji dokumentuje urbani identitet Sarajeva i njegov svakodnevni život u prvoj polovini 20. stoljeća. Zbog toga njegova djela zauzimaju posebno mjesto u kulturnom pamćenju grada i predstavljaju važan doprinos očuvanju njegove vizuelne baštine.

„Po zanimanju pravnik i sudija, a po životnom opredjeljenju zaljubljenik u grad i njegove ljude, gotovo cijelog života bilježio je prizore Sarajeva u akvarelima“, riječi su Hamdije Dizdara, autora izložbe „Akvareli koji pamte staro Sarajevo – Zvonimir Dvorniković“.