Pet infekcija godišnje izazove više od dva miliona novih slučajeva raka

Kada razmišljamo o tome kako smanjiti rizik od raka, obično pomislimo na način života — pušenje, alkohol, fizičku aktivnost. Međutim, tim epidemiologa raka pod vodstvom Harriet Rumgay objavio je u časopisu The Lancet Oncology studiju koja pokazuje koliko infekcije zapravo doprinose obolijevanju od ove bolesti.

Prema globalnim podacima, infekcije su povezane s 12 posto svih karcinoma dijagnostikovanih tokom 2024. godine, što predstavlja 2,3 miliona novih slučajeva. Za gotovo sve te slučajeve odgovorno je pet ključnih patogena.

H. pylori i HPV vode na listi

Najčešći krivac je bakterija Helicobacter pylori, koja je bila povezana s 4 posto ukupno dijagnostikovanih karcinoma 2024. godine, odnosno sa 760.000 slučajeva. Ova bakterija je rasprostranjena — statistički je zaražena svaka druga osoba na svijetu. Kod većine ljudi infekcija ne izaziva simptome, ali određeni sojevi mogu dovesti do čira na želucu i, na kraju, do raka želuca.

Humani papiloma virus (HPV) također je povezan s 4 posto novih karcinoma dijagnostikovanih 2024. godine, što je 750.000 slučajeva. Virus hepatitisa B povezan je s 2 posto novih slučajeva, Epstein-Barr virus (EBV) s 1 posto, a virus hepatitisa C s manje od 1 posto.

EBV je novi na ovoj listi — otkako su objavljene ranije globalne procjene, dokazi da ovaj virus izaziva rak znatno su porasli.

Neujednaka opterećenja između zemalja

Tri četvrtine infekcijama povezanih karcinoma poteklo je iz zemalja niskih i srednjih prihoda, prije svega iz istočne Azije, afričkih zemalja južno od Sahare i jugoistočne Azije. Najveći dio tih dijagnoza u 2024. godini zabilježen je u istočnoj Aziji — 42 posto globalnog ukupnog broja — a povezane su prije svega s H. pylori i virusom hepatitisa B.

Rumgay sa saradnicima ukazala je da efikasno liječenje i prevencija ovih infekcija mogu značajno uticati na stope raka u svijetu. Kako su naveli, mnogi kancerogeni infektivni agensi imaju postojeće ili potencijalne preventivne mjere — vakcine, dijagnostiku, terapije i sigurnu primjenu injekcija.

„Uprkos napretku u vakcinaciji i skriningu, karcinomi povezani s infekcijama i dalje su veliki globalni izazov, uz postojeće nejednakosti koje posebno pogađaju zemlje niskog i srednjeg prihoda“, navode autori.

Vakcine postoje, ali ne za sve

Za neke patogene ključno je da preventivne mjere dođu do ljudi. Veća vakcinacija protiv HPV-a — posebno muškaraca, koji često nisu bili u fokusu kampanja — i hepatitisa B trebala bi znatno smanjiti globalne stope raka. Za H. pylori situacija je složenija: autori ističu da do sada bilo malo napretka u razvoju vakcina ili visoko efikasnih terapija koje bi ograničile nepotrebnu i neefikasnu upotrebu antibiotika, a što bi, kako navode, imalo veliki značaj za kontrolu raka želuca u svijetu.

Protiv EBV-a, kojim je zaraženo oko 95 posto odraslih, ne postoji vakcina ni drugi načini kontrole širenja, iako su u toku klinička ispitivanja nekoliko vakcina.

„Ulaganje u razvoj novih preventivnih vakcina za EBV, H. pylori i Kaposijev sarkom ključno je, ali je poznato da su mnoge strategije prevencije isplative“, navode autori i dodaju da se takve strategije nažalost često nedovoljno koriste zbog društvenih, finansijskih i političkih barijera, najčešće upravo u sredinama kojima su najpotrebnije. „S obzirom na ogromne ekonomske i društvene troškove raka, ulaganje u prevenciju ključno je“, zaključili su.