Peter Chan: Vještačka inteligencija dobrodošla kao alat, ali filmove i dalje prave ljudi

Reditelj Peter Chan Ho-sun, autor filmova „Comrades: Almost a Love Story“ i „The Warlords“, ne vjeruje da će dvosatni igrani film izgubiti bitku sa kratkim i vertikalnim dramama, barem ne za njegovog života. Vještačku inteligenciju, kaže, vjerovatno će koristiti u radu, ali „definitivno ne AIGC“, odnosno sadržaj koji vještačka inteligencija sama generiše.

Chan je o tome govorio na razgovoru u okviru Međunarodnog filmskog festivala u Singapuru, održanom u Velikoj plesnoj sali hotela Marina Bay Sands. Povod je bilo pitanje iz publike da li je ikada posumnjao u odluku da se bavi filmom. Mladim autorima odgovorio je da je ovo vjerovatno najteže vrijeme za film, ali da ne vjeruje da će medij nestati i prepustiti mjesto kratkoj formi.

AI kao tehnika, kao nekada CGI

Prema Chanovim riječima, vještačku inteligenciju će koristiti onako kako industrija već godinama koristi računarsku grafiku i specijalne efekte. Podsjetio je da se CGI dugo oslanja na vještačku inteligenciju, samo što je niko tako nije nazivao. Sve što mu pomaže da napravi film, kaže, prihvata – ali takvi alati ne poznaju umjetnost. „Filmove i dalje prave ljudi“, poručio je.

Chan primjećuje da mlađa publika zbog sve kraće pažnje bježi u kratke i vertikalne drame, ali da na drugom kraju spektra ljudi slušaju podcaste koji traju satima. Kao primjer naveo je Christophera Nolana, koji je širom svijeta gostovao u podcastima objašnjavajući svoj puristički pristup snimanju „Oppenheimera“ na način kako su filmovi rađeni pedesetih godina. Dva potpuno suprotna kraja spektra, zaključio je, istovremeno opstaju i napreduju, zbog čega vjeruje da će film biti prisutan još dugo.

Novi film o Alzheimeru i porodici

Chanov najnoviji film „The Road Not Taken“ premijerno je prikazan u Torontu. Reditelj kaže da film govori o Alzheimerovoj bolesti, ali da je zapravo priča o razorenoj porodici sa svim problemima koje porodica može imati. U središtu je bračni par usred brakorazvodnog postupka: supruga, koja ima rani oblik Alzheimera, više se ne sjeća razvoda i u mislima se vraća u vrijeme kada su se u dvadesetima zaljubili. Priču dopunjuju strogi djed i odnos para sa kćerkom iz generacije Z.

Kćerka u filmu ima 20 godina, koliko i Chanova kćerka, koja se školuje za glumicu. Chanova partnerica je glumica Sandra Ng.

Engleski naslov preuzet je iz pjesme Roberta Frosta, koju Chan naziva svojim životnim motom, dok kineski naslov „Ming Tian Hui Geng Hao“ znači „Sutra će biti bolje“. Pravog puta, kaže reditelj, zapravo nema – bio ispravan ili pogrešan, sve je u tome kako ga čovjek prođe i sam ga učini ispravnim.

Pripremajući film, Chan je posjetio ustanovu za njegu oboljelih od Alzheimera u Chengduu, u kineskoj provinciji Sichuan. Tamo je čuo mandarinsku izreku od osam riječi kojom je sažeo vlastitu karijeru: idi s tokom i znaj kada stati.

Tri decenije od „Comradesa“

Devedesetih je u kompaniji United Filmmakers Organization (UFO), koju je suosnivao, snimao romantične komedije, dok su hongkonškim ekranima vladali gangsterski i wuxia filmovi. Kaže da tada nisu baš išli s tokom, ali su ga na neki način sami stvorili. Taj isti tok kasnije ga je odveo do „The Warlordsa“, koji opisuje kao svoj najveći film – nikada, kaže, nije pomišljao da će snimiti istorijski ratni epik sa Jetom Lijem.

Ove godine obilježava se 30 godina od filma „Comrades: Almost a Love Story“, koji je Chan snimio sa 34 godine kao svoj sedmi dugometražni film i koji prikazuje Hong Kong između 1985. i 1995. godine. Hong Kong je napustio na Badnje veče 1996., a tek nakon povratka iz Amerike oko dvije i po godine kasnije shvatio je koliko je film uticao na filmske autore u kontinentalnoj Kini, Južnoj Koreji i jugoistočnoj Aziji – iako, kako kaže, vjerovatno jedva da je vratio uložena sredstva.

Taj film, rekao je Chan, produžio mu je filmski život za narednih 30 godina, do danas. Procjenjuje da ga 90 posto ljudi pamti upravo po tom ostvarenju, kao da poslije ništa bolje nije napravio, što naziva blagoslovom, ali i čarolijom koju je želio razbiti. Chan, usput, smatra da devedesete nisu bile zlatno doba hongkonške kinematografije, nego početak njenog pada.

Teško iskustvo u Hollywoodu

Rad na filmu „The Love Letter“ za studio DreamWorks Chan je opisao kao teško iskustvo. Sam rad u drugoj kulturi nije mu bio problem – odrastao je kao tajlandski Kinez i osjećao se autsajderom čak i u Hong Kongu. Teško mu je, međutim, pao korporativni sistem u kojem nije bilo jasno ko donosi odluke, kao i oslanjanje na testne projekcije, koje je uporedio s današnjim algoritmima.

Chan vjeruje da je vjerovatno prvi, ako ne i jedini, hongkonški reditelj koji je snimio ne-akcioni film unutar američkog studijskog sistema. Da je u Ameriku, odnosno Hollywood, otišao sa znanjem o filmu, marketingu i radu s korporacijama koje danas ima, kaže, vjerovatno bi prošao bolje. „Tada sam bio premlad, previše naivan“, priznao je.

Na pitanje iz publike kako se snalazi s cenzurom u kontinentalnoj Kini, Chan je odgovorio da je rad s korporacijom veoma težak – „i ako mogu preživjeti to, mogu preživjeti sve“. Dodao je da ograničenja, bilo da se tiču budžeta, zvijezda, studija ili cenzure, obično tjeraju filmske autore da budu kreativniji.

Applause Pictures i odlazak u Kinu

Nakon Hollywooda Chan je osnovao Applause Pictures, panazijsku kompaniju koja je za dvije i po godine snimila deset filmova, većinom horora. Među njima su franšiza „The Eye“ i horor omnibus „Three“, koji je okupio reditelje poput Parka Chan-wooka, Miikea Takashija, Kima Jee-woona i Fruita Chana.

Bio je i izvršni producent filma „One Fine Spring Day“ korejskog reditelja Hura Jin-hooa – autora ovogodišnjeg otvarajućeg filma festivala u Singapuru „The Assassin(s)“ – čiji je debitantski film „Christmas in August“ obožavao. Planirana trodijelna ljubavna priča s Hurom i japanskim rediteljem Iwaijem Shunjijem, međutim, nije pronašla investitore.

„Ako nastavimo s ovim panazijskim naporom, cijeli život ću snimati horore“, rekao je Chan o odluci da pređe u kontinentalnu Kinu, gdje je njegov prvi film bio mjuzikl „Perhaps Love“ iz 2005. godine.