PFAS u američkoj vodi za piće mogu biti dvostruko viši nego što pokazuju izvještaji

Supstance poznate kao PFAS zbog izuzetne postojanosti u okolišu i sporog raspada kolokvijalno se nazivaju „vječne hemikalije". Koriste se hiljadama njih u industriji i materijalima za proizvode, a naučnici i dalje procjenjuju koliki su im zdravstveni rizici i izloženost ljudi. Nova studija objavljena u časopisu Cell Reports Sustainability sugerira da koncentracije ovih supstanci u američkoj vodi za piće mogu biti dvostruko veće nego što pokazuju standardni izvještaji.

Ključ problema leži u načinu zaokruživanja podataka. Kada su razine hemikalija ispod granice pouzdanog laboratorijskog mjerenja, one se u obračunima učestalosti obično tretiraju kao nula.

„Kada su razine ovih hemikalija ispod naše granice izvještavanja, često se tretiraju kao nula kada izračunavamo koliko su rasprostranjene", objasnio je Gehendra Kharel, ekološki naučnik sa Texas Christian University. „Željeli smo razumjeti kako tretiranje tih rezultata kao nule mijenja sliku o prisutnosti PFAS-a u vodi za piće."

Analiza 1,86 miliona podataka

Tim je analizirao 1,86 miliona podataka o vodi za piće koje je dostavila američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA). Čak 98 posto očitanja bilo je ispod minimalne razine izvještavanja, što znači da tragovi PFAS-a nisu dovoljno visoki za pouzdano laboratorijsko mjerenje — ali to ne znači da ih u vodi nema niti da je voda sigurna.

Pomoću kompjuterskih modela naučnici su procijenili kolike mogle bi biti vrijednosti ispod granice mjerenja, na osnovu registriranih podataka za 25 različitih PFAS-a. Prema rezultatima modela, standardni izvještaji prosječne razine ovih hemikalija prikazuju za 56 posto nižima od procjena. Za šest PFAS-a za koje EPA propisuje zakonske granice, istraživači su došli do prosjeka od 5,2 nanograma po litru, dok računanje s nulama daje 2,6 nanograma po litru.

Ukupno gledano, skrivene razine hemikalija prebacile su samo nekoliko desetina dodatnih tačaka uzorkovanja preko EPA-ovih pragova za PFOA i PFOS, ali istraživači ističu da su te vrijednosti bitne za punu sliku problema.

„Naša studija samo ispituje kako se mjerenja PFAS-a sumiraju", rekao je Kharel. „Ne utvrđuje da svaki rezultat ispod granice predstavlja zdravstveni rizik."

Zahtjev za osjetljivijim testiranjem

Istraživači zagovaraju uvođenje osjetljivijih metoda testiranja koje bi uklonile potrebu za zaokruživanjem na nulu, kao i opsežniji nadzor vodovodnih sistema. Alat korišten u istraživanju, nazvan PFAS Censoring-Aware Screening Tool (PFAS-CAST), stavili su na raspolaganje drugim timovima i agencijama.

„Budući rad koji bi kombinirao ovaj okvir i PFAS-CAST s poboljšanom laboratorijskom osjetljivošću, inženjerstvom obrade, naukom o izloženosti, javnim zdravstvom i istraživanjima jednakosti mogao bi ojačati nadzor nad kontaminantima i usmjeriti ograničena sredstva tamo gdje bi bolji dokazi imali najveću korist", napisali su istraživači u objavljenom radu.

Što se tiče stvarne opasnosti od ovih hemikalija, ona još nije u potpunosti razjašnjena. PFAS-ovi su ranije povezivani s ubrzanim starenjem, širenjem raka, slabijim kostima i multiplom sklerozom, iako je direktnu vezu uzroka i posljedice teško dokazati. Nažalost, dok su se njihove potencijalne zdravstvene komplikacije počele otkrivati — ne zahvaljujući firmama koje ih proizvode — PFAS su već bili dobro ustaljeni.

Postoji rastući zamah za većom regulativom vječnih hemikalija, ali velik dio štete možda je već nanesen. Značajan korak ka boljem razumijevanju razina izloženosti PFAS-ima i zdravstvenih rizika jeste znati precizno koliko ovih hemikalija ima u okolišu, uključujući i u našoj vodi za piće — a razlika između „nule" i „manje od granice izvještavanja" pritom je važna.

„Naša metoda daje vodnim agencijama i komunalnim preduzećima način da obuhvate tu razliku, tako da mogu vidjeti gdje bi dodatno testiranje pomoglo i biti jasniji u vezi s onim što znaju, a što ne znaju", kazao je Kharel.