Pjevači koji ne pjevaju: kako „hajpmeni“ mijenjaju zvuk afrob itsa

Na zabavama u Nigeriji, a sve češće i šire, pojavio se novi tip izvođača — hajpmeni koji ne pjevaju i ne repuju, nego izvode burne, improvizovane vokale, povike i „onomatopejske zvukove" preko svježih ritmova ili poznatih instrumentalnih podloga poput „Dorimea", nigerijske verzije pjesme „Ameno" francuske grupe Era iz 1996. godine, koja je postala kontinentalni klasik noćnih klubova. Njihova izvedba često prati nigerijski običaj „prskanja" novca, kojim gosti na proslavama nagrađuju izvođača. Podžanr koji su stvorili neki nazivaju Afrohype ili lamba, a sami se najavljuju kao njegovi „evanđelisti i pioniri".

Jedan od najpoznatijih je Toby Shang, pravim imenom Tobi Michael Adeyeye. Nadimak Shang dobio je još 2015. godine kao student historije na Univerzitetu u Lagosu, kad ga je grupa zaokupila prezentacijom o kineskoj dinastiji Shang iz 16. vijeka. Vještinu ophođenja s publikom razvio je još u srednjoj školi, kao „đer-man", odnosno onaj koji razgaljuje publiku, u bendu od tri člana te kao privatni profesor.

Do kraja studija njegovi viralni izrazi i energija rezultirali su hit-pjesmom „Shedibalabala". Danas 32-godišnjak ima za sobom svoj rejs, dva EP-a i četiri izdanja „School of Hype" — jednodnevnog masterclassa s online mentorstvom iz kojeg je izašlo nekoliko novih zvijezda scene. „Čak i majka me sada zove Šang", rekao je.

Visoka potražnja za hajpom očituje se i na društvenim mrežama — jedna tinejdžerka na Instagramu poznata je po snimanju hajpova od 30 sekundi za slavljenike rođendana. Hajp je danas svuda: na svadbenim after-partyjima, rejvovima i korporativnim proslavama.

Londonski ljekar i kulturni kritičar Dami Ajayi, koji je jednog hajpmena nedavno slušao na zabavi u Tirani, kaže da oni imaju „dar govornosti i dobru kontrolu mikrofona" te da prostor između stihova pune duhovitim primjedbama, koje su, kako je dodao, često bile i vrlo smjele te mizogine.

Žene na sceni

Iako je žanr uglavnom muški, nekoliko žena ostavilo je trag. U kamerunskom Jaundeu djeluje bikutsi izvođačica Lady Ponce, poznata kao „dama od 100.000 volti" zbog svoje energije. Iz Lagosa su tu i radio-voditeljka Melody „M.I.A" Adigo te Deborah Francis, poznata kao Hype Queen Baddy, apsolventica Shangove škole koja je umrla u septembru.

Korijeni u tradiciji

Hajpanje, kako se praktikuje u zapadnoj i srednjoj Africi, vuče korijene iz pjevanja hvale i stila poziv-odziv, ukorijenjenog vijekima u crnačkim zajednicama s obje strane Atlantika. U zapadnoj Africi tu je tradiciju nosilo usmeno pjesništvo griota, a u Sjedinjenim Državama crnački duhovni napjevi nastali u zajednici porobljenih Afrikamerikanaca.

Ti su stilovi postavili temelje atalaku tradiciji (na kikongo jeziku DR Konga „pogledaj ovdje, pogledaj me"), koja je oživjela u Kinšasi osamdesetih godina prošlog vijeka. Među poznatim predstavnicima su američki gospel pjevač Kirk Franklin, vođa bendova kongoleske rumbe Koffi Olomide i pjevač Awilo Longomba. Njihov uspjeh na prijelazu u 21. vijek pokrenuo je ludnicu u Obali Slonovače, gdje je kupé-dekale muzika prihvatila atalaku zajedno s „farotementom" — pokazivanjem bogatstva bacanjem novca izvođačima ili gostima na zabavama.

Stih koji publiku poziva da galopira kao konj, „kirikata kirikata", iz viralne pjesme ivorijanskog zvijezde DJ Arafata iz 2003, posvećene preminulom prijatelju, uticao je kasnije na hitove nigerijskih afrobits izvođača Flavoura N'abanije i Skalesa. Državna televizija Obale Slonovače RTI godinama je organizovala takmičenje u atalaku, a izdanje iz 2006. osvojila je Lili Djely, Ivorijanka malijkog porijekla, koja je mješavinom ivorijanskog nušija i francuskog porazila muškarce i osvojila titulu. U posljednjih nekoliko godina, kako se hajp proširio i u Gani, na Ghana DJ awards uvedena je kategorija MC/hajpmen godine.

Zahvaljujući uspjehu afrobitsa, Afrohype je danas široko prepoznat kao profesionalna karijera. Kako su izvođači poslije Covida poskupjeli, organizatori su se okrenuli hajpmenima — koje su ranije kritikovali da zapravo samo rade „voiceover". Neki se danas plaćaju i do 5–8 miliona naira (2.844–4.550 funti) za nastup od 30 minuta ili sat vremena. Neki posmatrači, međutim, smatraju da je hajp smetnja — da pojačava buku na događajima, promoviše pronevjere te da mnogi izvođači ne prilagođavaju jezik i tempo događaju, nego rade nekreativno.

Hajpmeni su, unatoč tome, danas trajna faca zabavne scene. Za Shanga, oni pomažu ljubiteljima zabave i klubova da se vrate na plesni podij. „Ljudi se suočavaju s mnogim izazovima... treba im neko da im kaže da im novac dolazi u novoj sedmici", rekao je.