Plakanje uz filmove znak je empatije, a ne slabosti

Suza koja neočekivano klizne niz obraz tijekom gledanja filma, čak i kad je jasno da je riječ o izmišljenoj priči, zapravo je znak izražene emocionalne osjetljivosti i sposobnosti razumijevanja tuđih osjećanja.

Gledaoci koje filmske scene lako dovedu do suza obično se duboko vezuju za likove — prate njihove sudbine, veze, gubitke i prepreke s kojima se suočavaju. Nepravda, rastanci, žrtve unutar porodice i iskrene emocije u takvih ljudi izazivaju posebno snažne reakcije.

Nije pouzdan test ličnosti

Takva osjetljivost nimalo ne znači slabost ni pretjeranu emotivnost. Dapače, riječ je o razvijenoj empatiji, bogatom unutrašnjem svijetu i sposobnosti uočavanja osjećanja koja kod drugih često prolaze nezapaženo. Film takvim osobama nije puka zabava, nego prilika da tuđe živote prožive kao svoje.

Stručnjaci ove reakcije objašnjavaju emocionalnom empatijom i jakim uživljavanjem u tuđa iskustva. No, vrijedi imati na umu da svako drugačije doživljava umjetnost, pa suze tokom filma ne mogu poslužiti kao pouzdan pokazatelj ličnosti.

Stoga, kad vas sljedeći put filmska scena natjera na plakanje, ne treba to skrivati. To može biti samo dokaz velikog srca i dar za duboko proživljavanje emocija.