Posljednje godine legendarnog glumca

Miodrag Petrović Čkalja, nezaobilazno ime komedije na ovim prostorima, preminuo je 2003. godine, a posljednje godine života obilježili su mu finansijska teškoća i duboka usamljenost. Iza sebe je ostavio brojne filmske i televizijske uloge koje su generacijama gledalaca napravile da smiju od srca, ali u posljednjim mjesecima, kako je sam priznavao, osjećao se napušteno — kolege su se udaljile, a prijatelji s kojima je provodio decenije umirali su jedan nakon drugog.

Penzija od 2.300 dinara

Materijalna situacija bivšeg prvaka jugoslovenske komedije bila je porazna: s penzijom od 2.300 dinara, nakon što državi odradi sva obavezanja, njemu se jedva išta oslanjalo u džep. Zbog toga, pričao je, nije imao čim da izide na prilike kada je porodici riječ, a priznao je i nešto što je mnoge zapanjilo — obuću nije obnovio više od dvije decenije.

„Imam 76 godina i ništa mi ne treba. Živio sam i živim skromno. Ali, znači mi da naša djeca žive normalno. Važno je da mojim unukama nemam da dam za koka-kolu kad izađu u kafić", govorio je tada glumac. Domaćinstvo od četiri člana u tom periodu izdržavala je uglavnom njegova snaha, zanimanjem anesteziolog.

Govor koji se još prepričava

Godinu dana prije smrti Čkalji je uručena nagrada za životno djelo „Car Konstantin". Umjesto uobičajenih zahvala porodici i kolegama, iznenadio je publiku ironičnim govorom u kojem se, kako je rekao, u Srbiji — za razliku od Amerike — treba prvo zahvaliti šefu samoposluge što mu ponekad odvoji penzionersku kosku, komšinici koja mu mlijeko ostavi ispod tezge i poštaru koji mu „na vrijeme sa zakašnjenjem" donese penziju.

Posljednja rečenica tog govora postala je epska: „Hvala, Srbijo, pustili ste me da glođem do koske."