Pristanak na intimnu fotografiju nije pristanak na njeno dijeljenje

Intimne fotografije i snimci za mnoge parove privatni su dio odnosa — nastaju iz privlačnosti, bliskosti i međusobnog povjerenja. Odluka da se takav sadržaj napravi ili pošalje partneru lična je i ne bi trebalo biti praćena strahom da će jednog dana završiti u tuđim rukama.

Ključna je, međutim, jedna granica: pristanak da neko napravi fotografiju ili je pošalje jednoj osobi nije pristanak na njeno prosljeđivanje, objavljivanje ili pokazivanje drugima. Privatnost ne prestaje postojati zato što je neko dobrovoljno podijelio intiman trenutak sa osobom kojoj vjeruje.

Osveta nakon raskida nije opravdanje

Posebno je zabrinjavajuće kada se takav sadržaj koristi kao sredstvo osvete nakon raskida. Povrijeđenost, ljubomora, bijes ili želja da se bivši partner ponizi ne mogu biti opravdanje za objavljivanje nečijih najintimnijih trenutaka. Fotografija koja je nekad bila znak bliskosti tada postaje sredstvo pritiska, ponižavanja ili narušavanja tuđeg dostojanstva.

Posljedice mogu biti ozbiljne: strah od osude, narušeni odnosi, problemi na poslu, povlačenje iz društvenog života i dugotrajan osjećaj nesigurnosti. Odgovornost za takvu zloupotrebu snosi osoba koja je sadržaj neovlašteno podijelila, a ne osoba koja je nekada vjerovala da je bezbjedna.

Ni argument da je fotografija već postojala ili da je snimak napravljen dobrovoljno ne mijenja suštinu. Postojanje sadržaja ne daje vlasniku telefona neograničeno pravo da njime raspolaže, a nekadašnja ljubav nije trajna dozvola za korištenje tuđe intimnosti. Isto pravilo važi za pokazivanje fotografija prijateljima, slanje u grupe ili čuvanje sadržaja uz prijetnju da će biti objavljen — i to što nešto nije postavljeno na javni profil ne znači da nije došlo do ozbiljnog narušavanja privatnosti. Etički gledano, granica je jasna: tuđa intimnost nije materijal za zabavu, dokazivanje, osvetu ili sticanje moći nad nekim.

Pravne posljedice

Takvo ponašanje može imati i pravne posljedice. U Srbiji neovlašteno objavljivanje ili prikazivanje tuđih fotografija, filmova i drugih ličnih zapisa može, zavisno od okolnosti, predstavljati krivično djelo prema Krivičnom zakoniku, uključujući odredbe o neovlaštenom objavljivanju i prikazivanju tuđeg spisa, portreta i snimka. Relevantne mogu biti i druge pravne odredbe, zavisno od načina pribavljanja i distribucije sadržaja te postojanja prijetnji i drugih okolnosti.

Nije, dakle, tačno tvrditi da je svaka situacija pravno identična, ali je jednako pogrešno pretpostaviti da je dijeljenje intimnog sadržaja dozvoljeno samo zato što je nastao uz pristanak. Ako se ovako nešto dogodi, važno je sačuvati dokaze, potražiti pravnu pomoć ili se obratiti nadležnim organima.

Pitanje povjerenja

Odnos prema intimnim fotografijama mnogo govori o tome kako razumijemo povjerenje. Ljubav se može završiti, ljudi se mogu razočarati jedni u druge i postati stranci, ali to nikome ne daje pravo da drugu osobu izloži poniženju. Ono što nam je neko povjerio nije sredstvo kojim možemo raspolažiti prema trenutnom raspoloženju.

Privatnost ne zavisi od toga da li se i dalje volimo, već od poštovanja koje dugujemo drugom čovjeku. Intimnost koja je nekad podijeljena u povjerenju mora ostati zaštićena i onda kada veza više ne postoji.