Profesorka s Univerziteta Kalifornije provela je pet dana u mraku pećine — evo šta joj se dešavalo

Pet dana provedenih u potpunoj tami, bez ijednog zvučnog ili svjetlosnog podražaja i bez ijedne druge osobe, promijenilo je doktorku Kijanu Aran. Profesorka bioinženjeringa sa Univerziteta Kalifornije odlučila je u novembru 2024. sama se zatvoriti u tihu pećinu u Poljskoj kako bi ispitivala šta se dešava s tijelom i psihom kada se ljudu oduzmu svi čulni utjecaji. Na početku je željela samo provjeriti hoće li joj odsustvo svjetla, buke i svakodnevnih ometanja pomoći da smiri misli koje, kako sama priznaje, nikad ne staju.

Halucinacije i želja da pobjegne

Izolacija je već drugog dana počela ostavljati traga na njeno psihičko stanje. Nemir je rastao, a nedostatak ičega što bi je zauzelo rasplamsavao je želju da izađe iz pećine prije vremena. U tami su joj se potom ukazivali prizori — vidjela je majku, rođaku i baku, koja je umrla godinama ranije, sjede zajedno i gledaju tablet. Bili su toliko uvjerljivi da više nije znala razlikuje li san od halucinacije.

Tijelo se promijenilo

Cijelo vrijeme eksperimenta Aranova je imala senzore na tijelu, koji su bilježili svaku promjenu u organizmu. U prostoriji su je čekali krevet, kupatilo i tuš — svjetla, zabave i ljudi nije bilo. Obrok je stizao jednom na dan, u nepredvidivo vrijeme, tako da granica između dana i noći nije postojala.

Osjeti okusa drastično su se pojačali — hrana je imala znatno intenzivniji ukus i teksturu, a kasnija ispitivanja potvrdila su da joj je porastao nivo receptora za ukus u pljuvački. Zanimljivo je i to da joj je, bez ijednog zraka svjetla, počela razaznavati konture predmeta oko sebe. Tim istraživača utvrdio je još i pomake u imunološkom sistemu, crijevnom mikrobiomu i unutrašnjem satu, što pokazuje da čulna izolacija ne djeluje samo na psihu, nego i na tjelesne funkcije.

Novi pogled na život

Teški trenuci iz pećine nisu je pokolebali — naprotiv, Aranova tvrdi da je iskustvo zauvijek promijenilo njen odnos prema svakodnevici. Iz pećine je izašla ispunjena većom zahvalnošću, strpljenjem i saosjećanjem. U članku objavljenom u časopisu "Nature" opisala je i trenutak ponovnog susreta sa svjetlošću i ljudima nakon pet dana potpune tmine. Kako ističe, eksperiment joj je pokazao koliko vrijede svakodnevna iskustva koja je prije toga primala zdravo za gotovo.