Promjene u glasu mogu najaviti pad kognitivnih sposobnosti, pokazalo je veliko istraživanje

Rani otkrivanje znakova demencije, prije nego što se pojave glavni simptomi, daje naučnicima više vremena da prouče razvoj bolesti, a oboljelima omogućava raniju podršku. Dosad su za to ispitivani, primjerice, skeniranje očiju i krvni testovi. Sada tim s američkog Drexel University College of Medicine predlaže još jedan mogući pokazatelj: pogoršanje kvaliteta glasa.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Journal of Voice, a obuhvatilo je ukupno 833.417 učesnika starijih od 50 godina. Naučnici su pratili vezu između dijagnoze poremećaja glasa, gubitka sluha ili oba stanja, i vjerovatnoće razvoja kognitivnih poremećaja ili demencije, uključujući Alchajmerovu bolest, počevši od godinu dana nakon procjene glasa i sluha.

Najjača veza kad su oštećeni i glas i sluh

Rezultati pokazuju najjaču vezu s demencijom kod pacijenata koji imaju i poremećaj glasa i gubitak sluha. No zanimljivo je da su osobe s poremećajem glasa, a bez gubitka sluha, bile pod većim rizikom od onih koje imaju samo oštećenje sluha, izjavio je Robert Sataloff, profesor i predsjednik odsjeka na Drexelovom medicinskom fakultetu.

U poređenju s odgovarajućim kontrolnim grupama bez problema s glasom i sluhom, učesnici s poremećajem glasa, a bez gubitka sluha, imali su 58 posto veću vjerovatnoću da kasnije razviju kognitivne probleme ili demenciju. Kad su imali i poremećaj glasa i gubitak sluha, taj rizik više nego se udvostručio — na 104 posto. Za sve učesnike s poremećajem glasa zajedno, sa sluhom ili bez njega, povećani rizik iznosio je 29 posto, dok je za sam gubitak sluha bio 27 posto.

Razlozi za ovu vezu još nisu dokazani: problem s kvalitetom glasa ne znači da su kasnije komplikacije s mozgom neizbježne, niti da glas direktno izaziva pad kognitivnih funkcija, demenciju ili Alchajmerovu bolest, koje studija nije ni odvajala kao ishode. Asocijacija između gubitka sluha i rizika od demencije već je dobro utvrđena, a ovo istraživanje sugerira da su i problemi s kvalitetom glasa sličan pokazatelj.

Zašto glas utiče na mozak

Istraživači nude i nekoliko objašnjenja. Poteškoće s glasom vjerovatno smanjuju vrijeme provedeno u razgovoru, čime mozak dobija manje zdrave stimulacije. Osim toga, kao i gubitak sluha, i problema u govoru ljude čini manje društveno aktivnima, a društvena povezanost se povezuje s manjim rizikom od demencije. Sataloff je pojasnio da je prirodno da čovjek s poremećajem glasa, koji utiče na zvuk ili čini govor bolnim, rjeđe učestvuje u aktivnostima koje podržavaju mozak.

Tim naglašava da za poremećaje glasa često postoji pomoć i liječenje, koje može koristiti i mozgu, iako mehanizmi te veze još nisu dovoljno razjašnjeni. Sataloff smatra da mnogim pacijentima može biti vrijedno razgovarati s otorinolaringologom, koji može organizovati kognitivnu procjenu i pomoći u izradi odgovarajućeg plana njege.

U budućim istraživanjima, pišu autori u objavljenoj studiji, trebalo bi ispitati da li različiti uzroci poremećaja glasa različito predviđaju kognitivni pad, te da li liječenje utiče na rizik od demencije tokom vremena.