Razgovor o vjeri, muzici i domovini

Kada je bh. reper Adnan Hamidović Frenki pročitao „Otajstvo vjere" norveškog pisca Jona Fossea, djelo nastalo, kako je naveo, u razgovoru s jednim teologom, u njegovoj glavi ostala je čitava serija pitanja bez odgovora. Rješenje je pronašao neočekivano blizu — u osobu hafiza Nedima Botića, s kojim se bliže upoznao na tribinama u dijaspori.

— Kao svaki čitalac, kad pročitate dobru knjigu, uvijek želite još. U glavi su mi bila mnoga pitanja koja bih ja postavio. Pošto to nije bilo izvodivo, shvatio sam da bi bilo zanimljivo naći vjernika koji može odgovoriti na moja pitanja, a Nedim mi je odmah pao na pamet — ispričao je Frenki.

Upoznavanje u dijaspori

Temelj njihovog odnosa postavile su tribine koje su prošle godine zajedno održavali s ekipom Kulturice, pretežno pred publikom van domovine.

— Bilo je prošle godine par tih nastupa, većinom po dijaspori, i tu smo se upoznali malo bolje. S moje strane mogu reći da je tu brzo kliknulo i da je to preraslo u prijateljstvo — rekao je Hamidović, dodajući da je Botić ideju o knjizi prihvatio bez oklijevanja.

Rezultat je knjiga „Između nekad i sad" koja čeka čitaoce, a u kojoj uloge nisu strogo podijeljene. Iako je zamišljena kao razgovor, ni Botić ne ostaje samo u ulozi onoga koji odgovara.

— Počnem ja s njim razgovor, a onda u jednom trenutku i on meni postavlja pitanja o mom životu, karijeri, vjeri. To je otvoren dijalog, nema striktnog formata. Prebacujemo se i postavljamo pitanja kao da smo sjeli na kafu — objasnio je reper.

Teme obuhvataju sve — od prvog susreta i video igrica iz djetinjstva, preko muzike i Frenkieve karijere, do vjere kojoj je, kako sam priznaje, posvećeno najviše prostora, što je bilo i za očekivati u razgovoru s hafizom.

Više složnosti nego razilaženja

Zbog različitih profesionalnih puteva kojima su koračali, moglo se pretpostaviti da će se njihovi stavovi negdje sudarati. Frenki na to odgovara sažeto: „Iskreno, ne."

Kako navodi, poklopile su se gotovo identično u većini pitanja, pa čak i tamo gdje se o muzici i vjeri obično razmišlja suprotstavljeno.

— Ne bih previše otkrivao, ali kada ljudi pročitaju, bit će im jasno zašto su nam stavovi tako bliski — kazao je Hamidović.

Šta je naučio putujući

Knjiga se dotiče i problema iseljavanja mladih. Frenki, koji je između desete i šesnaeste godine proveo na Zapadu, tvrdi da su mu brojna putovanja otkrila nešto što ne nudi ni jedna uređenija država.

— Čvrsto sam uvjeren da meni najbolji život može biti jedino u svojoj domovini, u BiH — rekao je, pojasnivši da, iako države u kojima žive naši ljudi djeluju ljepše i stabilnije, osjećaj zadovoljstva koji donosi život u vlastitoj zemlji ne može se pronaći nigdje drugdje. Onima koji polaze u svijet ne stavlja na teret.

Zna da će njegovo stajalište nekima djelovati čudno, budući da mu je repertoar poznat po oštrim stihovima, no ističe da su oštrice njegovih pjesama uvijek bile okrenute vlasti, a nikad domovini.

— Kukanja i kritike ima na sve strane, najlakše je samo pametovati. Mi smo se potrudili da u knjizi navedemo i pozitivne stvari, kojih u Bosni ima puno — kazao je. Podsjetio je i da ljudi koji žive uz plate koje se kod nas doživljavaju kao mizerni nalaze način da žive, štede i pomažu svojim porodicama. — Kad hoćeš da se motivišeš, poredi se s uspješnijim od sebe, ali kad hoćeš realnu procjenu, moraš gledati cijelu sliku. Postoje države u kojima je život još teži nego u Bosni — naglasio je Hamidović.