Redovi od tri ujutro pred londonskim prodavnicama: ljubitelji Pokémon kartica u trci s preprodavačima

Red od više od 120 ljudi formirao se pred prodavnicom pop kulture Forbidden Planet u centru Londona mnogo prije otvaranja u 10 sati ujutro u petak. Povod je izlazak najnovijeg seta Pokémon kartica, a među prvima u redu bio je 25-godišnji Kai, koji je stigao već u tri ujutro. Prema njegovoj procjeni, red je bio podijeljen „pedeset-pedeset" između ljubitelja i preprodavača.

Kai, fan Pokémona od djetinjstva, smatra da je interes za kartice narastao otkako su se u hobij uključili ljudi iz svijeta kriptovaluta, koji kartice kupuju radi zarade, pa čak i kockanja — fanove na licitacije kartica navode prijenos uživo. Kartice su, kaže, nekad bile jeftine, a cijene su sada drastično porasle. Preprodavače je, dodaje, lako prepoznati po broju vrećica koje nose — „kao kolekcionar nemaš razloga da ih imaš toliko".

Trgovine uvode ograničenja

Forbidden Planet, kao i druge trgovine, ograničava kupovinu najtraženijih proizvoda — u ovom slučaju „elite trainer" seta Delta Reign od 49,99 funti — na jedan po mušteriji, a primjenjuje i politiku otvaranja pakovanja na zahtjev dobavljača koja obeshrabruje preprodavače jer otvoren proizvod ne mogu prodavati kao nov. Isti set već će do kraja dana biti u prodaji na eBayu s velikom maržom.

Poput drugih u redu, i Kai ima (Pokémon) ratne priče o tučama i obezbjeđenju koje nije moglo da izdrži priliv kupaca. Neki kupci, kako se navodi, zaobilaze ograničenja mijenjanjem odjeće ili plaćanjem tuđih kupovina gotovinom, a najuporniji se između prodavnica prevoze električnim biciklima. Neke trgovine, poput Argosa, kartice prodaju isključivo online, dok se na Amazonu najtraženija izdanja prodaju sistemom pozivnica („invite-only") namijenjenim borbi protiv botova preprodavača.

Treći u redu bio je 26-godišnji Anthony, koji skuplja kartice od pete godine i na ruci i nozi ima tetovaže svojih omiljenih likova, Gengara i Dragonitea. Došao je ravno iz noćne smjene u jedan sat ujutro i zauzeo treće mjesto. Priznaje da radi „sve" — kupuje, prodaje i mijenja kartice — te prihode od prodaje koristi da finansira svoju zbirku. Prvi u redu bio je Hiep, koji je stigao u 11 sati navečer, a drugi 30-godišnji Luke, kojeg je nostalgija zbog 30. godišnjice Pokémona, koja se obilježava ove godine, bila, kaže, „kap koja je prelila čašu". Imao je fasciklu s mjestima za kartice koje mu nedostaju. Priznaje da je riječ o skupom hobiju te da su preprodavači razlog što ljubitelji dolaze tako rano.

Potražnja premašila proizvodnju

Frustrirani roditelji sve se češće mogu pronaći u Reddit temama i Facebook grupama tražeći savjete kako kupiti kartice svojoj djeci. Iako Pokémon godišnje proizvede oko deset milijardi kartica, potražnja je, kako objašnjava Calvin Innes, strateg u oblasti pop kulture i autor knjige „Fandom Power: Marketing in the Age of Nerd Culture", prerasla kapacitete. Sve ostalo — botovi, preprodavači, redovi — posljedica je, navodi, čvrstog ograničenja ponude.

„Nije nemoguće da djeca dođu do kartica, ali iskustvo kupovine je postalo stvarno ružno", rekao je Innes, otac troje djece koja igraju Pokémone. Najteže je, prema njegovim riječima, doći do elite trainer setova i ekskluzivnih izdanja Pokémon Centra, dok su pojedinačni paketi dostupniji, mada manje prodavnice na glavnim ulicama brzo rasprodaju. Roditeljima savjetuje kupovinu pojedinačnih kartica u britanskim prodavnicama, na marketplaceu poput Cardmarketa ili od vrhunski ocijenjenih prodavača na eBayu.

Dobra opcija su i prerelease ili ligaški događaji u igraonicama, koji obično koštaju 25 do 30 funti, a djeca na njima dobijaju zagarantovane kartice i priliku da nauče igrati. Pomažu i lokalne igraonice poput Hull Pops Gaming Centre u Hessleu u istočnom Jorkširu, čiji vlasnik Daniel Garnett vodi besplatan klub za djecu i trudi se zadržati proizvode za redovne igrače.

„Učimo djecu sve o Pokémon igri, o karticama i kako da igraju. Uz to, pomaže nam i kvalifikovani Pokémon sudija", kaže Garnett te dodaje: „Nažalost, prije mjesec dana imali smo mnogo roditelja koji su djecu doveli isključivo da kupuju proizvode, bez namjere da igraju ili ostanu na sesiji."