Rodrigo García Saiz o filmu „Morro": Najosobniji projekt dosad

Film „Morro", drugi dugometražni projekt režisera Rodriga Garcíe Saiza, prikazuje se u okviru programa New Directors na Festivalu u San Sebastiánu. Riječ je o priči o neobičnoj vezi između čovjeka i psa kojeg je, kako se ispostavi, nehotice udomio.

García Saiz, koji danas živi u Madridu, kaže da je „Morro" njegov najosobniji film dosad i da je s psima povezan cijeli život. Kako je naveo, filmom je želio razmisliti o nasilju u Meksiku, odnosno o onome što se dešava s ljudima koji tamo ostaju — a ne o samom prikazivanju nasilja. U njegovim riječima, životinja koja ne sudi, ne traži ništa osim ljubavi i ljubav vraća, može pomoći.

Radnja prati Matea, veterinara u ruralnom Meksiku, koji tiho živi s neriješenom krivnjom zbog gubitka sina. Kada liječi Morra, povrijeđenog psa lokalnog narkobosa, njegova krhka svakodnevica u gradu gdje nasilje tinja ispod površine biva narušena. Briga o životinji postepeno stvara vezu bez riječi i bez osuđivanja, koja Mateu daje novi smisao. Režiser je pojasnio da je polazna ideja filma zapravo pitanje ko spašava koga.

Priča iz stvarnog života

Priča je, kako je objasnio, nastala nakon istraživanja u konfliktnim zonama i slobodno se zasniva na iskustvu čovjeka kojeg je upoznao preko prijatelja. Taj čovjek je isprva oklijevao da ispriča cijelu priču, ali mu je režiser postepeno stekao povjerenje. Priču je potom razrađivao s još jednim scenaristom, Carlosom Armellom, i drugim saradnicima. García Saiz je kazao da je bilo uzbudljivo saznati da se ono što je imao u glavi zaista dešava u stvarnom životu, te da je priču napravio svojom i da dolazi iz njegovog srca.

Naglasio je da film nije o narkotrafficu i da nasilje nikad nije eksplicitno prikazano — ono je, kako je rekao, više u moralnom i fizičkom kontekstu.

Pas koji je osvojio glavnog glumca

Veliki izazov bilo je pronalaženje pravog psa za ulogu, budući da režiser nije želio dresiranu životinju. Konačno je pronašao psa koji je sličio onom iz istražene priče, a koji se posebno povezao s glavnim glumcom Gustavom Sánchezom Parrom, poznatim iz filmova „Amores Perros" i nagrađivanog u Cannesa filma „Leap Year" Michaela Roweja. Sánchez Parra je psa čak odveo kući. Režiser je opisao da je pas imao prelijep izraz lica, da je mogao vjerodostojno biti pas dilera, a istovremeno nježna i draga životinja.

Film je snimljen na 35-milimetarskoj traci, uz direktora fotografije Alfonsoa Herrere Salceda, koji je ranije radio na filmu „Spectre". García Saiz je objasnio da je snimanje na traci za njega bio način vraćanja osnovama: set je postao skoro kao crkva u kojoj je svako morao da šuti, bez mobilnih telefona, budući da je filmska traca vrlo skupa i da se ne može improvizovati, posebno uz životinju i vrhunskog glumca. Zahvalio je Kodaku, PhotoKemu i drugima na podršci, dodajući da film ima vrlo poseban izgled.