Rolling Stone izabrao 31 najbolji vrisak u historiji muzike: od The Clasha do System of a Down

Povodom nadolazeće Noći vještica, magazin Rolling Stone objavio je 26. oktobra 2026. listu 31 najboljeg vriska u historiji muzike — trenutaka u kojima pjevači "puštaju glas" do granice izdržljivosti. Listu su pripremili novinari Jon Dolan i Jessica Shalvoy, a obuhvata žanrove od klasičnog roka, preko ema i fanka, do nu metala.

Urednici su naglasili da lista ne slavi pjesme u cjelini, već izričito trenutke u kojima vokal dostiže najveći intenzitet.

The Pixies i The Clash među klasikama

Na listi se našao i "Rock Music" (1991) benda The Pixies, druga pjesma s albuma "Bossanova". Kao što navodi Rolling Stone, frontmen Black Francis ne vrišti u samo jednom dijelu pjesme — cijelo trajanje od minutu i 52 sekunde predstavlja neprekidnu vokalnu erupciju, a pjesmu otvara ponavljanjem stiha "Your mouth's a mile away" čak osam puta, svaki put intenzivnije, dok gitarista Joey Santiago odgovara naletima banshee-buke.

Uvršten je i punk klasik "London Calling" (1980) benda The Clash, u kojem Joe Strummer gradi mračnu sliku distopijskog Londona na putu ka apokalipsi. Tekst je inspirisan burnim svjetskim događajima iz 1979. godine — rasnom nepravdom, policijskom brutalnošću, rastućom nezaposlenošću, narkomanijom, nuklearnom katastrofom i dolaskom Margaret Thatcher na vlast.

Od fanka do nu metala

Na listi je i "Redbone" (2016) Childisha Gambina, odnosno Donalda Glovera. Glover je, navodi Rolling Stone, postavio vokalne temelje i sedamdesetsovinski ugođaj već svojim prvim singlom "Me and Your Mama" s trećeg studijskog albuma "Awaken, My Love", a u drugom singlu "Redbone", psihodeličnoj fank-R&B pjesmi, otprilike na polovini ostvaruje falset-krik pun duše koji bi, kako pišu, "mogao podići Marvina Gayea iz mrtvih".

Zastupljena je i "Call the Doctor" (1996) benda Sleater-Kinney, koji je izronio iz riot-grrrl scene sredinom devedesetih — u pjesmi Corin Tucker ponavlja naslovnu frazu do samog limita, uz još intenzivnije, gotovo zastrašujuće vriske u pozadini, kao i "Bull Believer" (2023) sjevernokarolinskog benda Wednesday s albuma "Rat Saw God". U toj osmominutnoj pjesmi pjevačica i gitaristkinja Karly Hartzman pjeva o prijatelju koji je podlegao zavisnosti, a frazu "Finish him" iz videoigre Mortal Kombat ponavlja sve dok joj glas ne preraste u improvizovani vrisak koji traje više od dvije izuzetno sirove minute. Na listi je i "Ur Mom" (2022) benda Wet Leg, s Rhian Teasdale i njenim "vriskom olakšanja" od deset sekundi.

Lista sadrži i hit "Chop Suey!" (2001) System of a Down s albuma "Toxicity", za koji Rolling Stone navodi da je progresivno-metalna vožnja snažne poruke o vjerskom licemjerju, a Serj Tankian opisuju kao jednog od najdinamičnijih vokala u roku.

Među izabranima su i Mitski s pjesmom "Drunk Walk Home" (2014) s albuma "Bury Me at Makeout Creek", u kojoj njen bijes kulminira vriskom koji zauzima posljednjih 30 sekundi pjesme, te My Chemical Romance s emo klasikom "I'm Not Okay (I Promise)" (2004), u kojem Gerard Way u bridgeu riječju "okay" odašilje očajnički, ali neuvjerljiv pokušaj uvjeravanja da je emotivno stabilan. Na listi se našao i The Cure s pjesmom "Subway Song" (1979) s debitantskog albuma "Three Imaginary Boys", u kojoj Robert Smith ispušta vrisak koji se opisuje kao trenutak čistog terora.

Ukupno lista obuhvata 31 izvedbu iz različitih žanrova — od soul krikova do hard-rock urlika.