Rovčice zimi povećavaju njuške i smanjuju mozak kako bi preživjele hladnoću

Rovčice su poznate po neobičnoj sposobnosti da tokom zime smanje mozak i druge dijelove tijela, ponekad i za više od 20 posto, te da ih ponovo izrastu u proljeće. Ova pojava, poznata kao Dehnelova pojava, prvi put je opisana 1949. godine od strane poljskog biologa Augusta Dehnela i smatra se da pomaže malim sisarima da prežive oštre zimske uslove.

Sada su istraživači otkrili da jedna vrsta ide korak dalje. U studiji objavljenoj 19. avgusta u časopisu Proceedings of the Royal Society B, tim naučnika izvještava da dugonokta rovčica, osim smanjivanja mozgane kutije, istovremeno privremeno povećava veličinu njuške — pojava koju su nazvali "obrnuta Dehnelova pojava".

Analiza 136 lobanja

Yugo Ikeda, mamolog na japanskom Univerzitetu Toyo, i njegovi kolege ispitali su 136 lobanja dugonoktih rovčica prikupljenih između 1948. i 1988. godine na Hokaidu, najsjevernijem od glavnih japanskih ostrva. Svi uzorci čuvani su u Botaničkom vrtu Univerziteta Hokaido. Uzorci su pokrivali svaki mjesec kratkog životnog vijeka ove životinje, koji je kraći od dvije godine, jer istraživači nisu mogli proučavati žive rovčice.

"Mjerenje struktura lobanje kod živih, divljih rovčica bez nanošenja štete praktično je nemoguće", rekao je Ikeda za Guardian.

Neočekivani rezultati

Analizom 16 svojstava lobanja tokom starenja životinja, istraživači su potvrdili očekivano zimsko smanjenje moždane kutije i proljetni ponovni rast. Međutim, podaci su otkrili i nešto neočekivano: njuške rovčica prikupljenih zimi bile su 7 posto više i 6 posto šire u odnosu na one prikupljene u proljeće.

"Ali dok smo analizirali podatke, shvatili smo da nešto ne štima", izjavio je Ikeda za Science News. Rezultati su bili, kako kaže, "potpuno neočekivani i zatekli su nas sve na najbolji mogući način".

Zašto se njuška povećava?

Tim je ponudio nekoliko mogućih objašnjenja. Veća njuška mogla bi proširiti prehrambene opcije zimi povećanjem snage zagriza, omogućavajući rovčicama da se hrane tvrđim plijenom. Ipak, oblik vilice nije pokazao sličnu promjenu veličine, pa za ovu hipotezu ima malo direktnih dokaza, navode autori.

Drugo moguće objašnjenje je da veći nos poboljšava čulo njuha, pomažući rovčicama da pronađu plijen u dubokom snijegu hokaidskih zima. Ova pretpostavka zahtijeva dodatna istraživanja koja bi utvrdila da li se i tkivo za detekciju mirisa u njušci povećava na hladnoći.

Prema trenutnim dokazima, najvjerojatnija hipoteza je da veći nos omogućava životinjama bolju regulaciju tjelesne temperature putem krvnih sudova. "Proširenje nosne šupljine stvara više prostora za bogatu mrežu krvnih sudova", objasnio je Ikeda za Guardian. "Kada rovčica udahne ledeni zrak, ova mreža ga efikasno zagrijava prije nego što dospije do nježnog, zimi smanjenog mozga — pomažući da se održe osnovne kognitivne funkcije."

Širi kontekst istraživanja

Sjeveroistočna Azija je žarište raznolikosti rovčica, ali tamošnje vrste ostaju "upečatljivo nedovoljno istražene", pišu autori studije. Sezonska smanjenja veličine uglavnom su dokumentirana kod malih sisara u Evropi.

Studija se nadovezuje na ranija istraživanja o tome kako rovčice mogu prolaziti kroz ove privremene transformacije. Tokom protekle godine, drugi istraživači otkrili su neke genetske i molekularne promjene koje bi mogle biti u osnovi Dehnelove pojave kod eurazijske obične rovčice.

Jan R. E. Taylor, evolucioni ekolog na Univerzitetu u Bjalostoku u Poljskoj, koji nije učestvovao u studiji, izjavio je za Science News da bi ga zanimalo da li dugonokta rovčica koja živi u blažim klimatskim uslovima prolazi kroz isto povećanje njuške. Takvo istraživanje moglo bi pomoći u objašnjavanju nekih ekoloških faktora koji stoje iza ove adaptacije.