Savršen partner, ali bez hemije: da li veza može funkcionisati bez dobre seksualne kompatibilnosti

O temi se priznaje rijetko, a tiče se iznenađujuće velikog broja parova. Osoba pored vas može biti svemu što treba — topao, siguran, uvijek prisutan — da vas izvede na smijeh i da uz nju bez prekora lako zamišljate budućnost, ali među vama jednostavno ne postoji ona intimna iskra. Baš taj kontrast sve zbunjuje: kad je partner u svemu ostalom odličan, čini se nemogućim da baš taj dio veze "ne radi" i da ga treba zanemariti.

Kad ljubavi ima, a požude nema

Kompatibilnost u krevetu, naime, ne stoji i pada na vještini. Parovi s vremenom mogu otkriti šta uzbuđuje onu drugu stranu, slobodnije govoriti o željama i poremetiti ustaljenu rutinu — no intezitet se gradi i iz privlačnosti, nepredviđenosti i bliskosti kakvu partneri osjećaju jedni prema drugima. Izostanak dobre hemije u krevetu dakle često nije dokaz da je netko "nevaljao", nego znak da potrebe dvoje ljudi idu sasvim odvojenim putevima. Ono što jednoga odvede do vrhunca, drugoga može ostaviti posve hladnim.

Zapetljano postaje i onda kada je prijestol slobodan, a osjećaji postoje. Osoba s kojom dijelite svakodnevicu, planove i putovanja, istovremeno je ona koju sve rjeđe posežete na intiman način — i iz toga se rađa griža savjesti: kako je moguće nekoga toliko voleti, a ne željeti ga? Objašnjenje leži u tome što je srce i požuda, iako povezane, ne moraju ići istim tempom — mogu koegzistirati u različitom intenzitetu, a njihovi putevi se znaju i potpuno razići.

Govoriti ili šutjeti?

Utočište je u tome što takvo stanje nije zauvijek osuđeno. Dok postoji uzajamna privlačnost i spremnost da se stvar riješi, iskren razgovor čini čuda. Mnogi parovi ipak šute jer strahuju da će drugu stranu povrijediti — pa umjesto riječi biraju izgovore i izbjegavanje seksa, a svaki dan tišine samo povećava rizik da se frustracija pretvori u osjećaj odbijenosti.

Postoji međutim i crta koju svako mora sam procijeniti. Ako požuda izostaje, volja za promjenom ne postoji, a razgovori uvijek ispadnu u svađu, savršenstvo partnera u svemu ostalom tu muku ne rješava. Druga strana priče je da intezitet u spavaćoj sobi ne mora svaki dan izgledati poput reklame — u dugim vezama sasvim je prirodno doći u fazu manjeg interesa, stresa i kolebanja.

Suština se dakle možda ne krije u pitanju "da li je seks dovoljno kvalitetan", već u tome "postoji li zajednička volja da situacija poboljšamo". Kad odgovor glasi da, ono što danas izgleda kao nespojivost, možda je samo neiskazana tema o kojoj se do sada nije znalo pričati.