Stres pandemije ubrzao biološko starenje, adolescenti najosjetljiviji

Sve više istraživanja sugeriše da je stres pandemije ubrzano stario ljude, pri čemu su se efekti pokazali najizraženijima kod mladih — tinejdžeri su posebno pokazivali jače pokazatelje starenja nakon lockdowna. U studiji objavljenoj u časopisu PNAS naučnici su pronašli nove dokaze da je pandemija covida-19, kao izuzetno stresan događaj, povezana s ubrzanim biološkim starenjem. Prema njihovim tvrdnjama, prvi put su znakovi tog fenomena uočeni u epigenetskim podacima. Analiza se zasnivala na uzorcima pljuvačke više od 1.000 ljudi u Njemačkoj, a promjene vezane za uzrast praćene su pomoću četiri vrste epigenetskih satova koji mjere promjene u metilaciji DNK.

Podaci su prikupljeni u okviru projekta TwinLife Epigenetic Change Satellite (TECS), koji je uzorke pljuvačke uzeo od djece (oko 8–10 godina), adolescenata (14–16) i odraslih (20–29) prije prvog njemačkog lockdowna u martu 2020. godine, a zatim ponovo 2021. i 2022, nakon izlaska zemlje iz drugog nacionalnog lockdowna.

„Iskoristili smo ovaj dizajn u kojem je pandemija covida-19 predstavljala prirodni eksperiment između ponovljenih mjerenja i tako smo mogli testirati da li je veliki, globalno dijeljeni stresor povezan s uočljivim epigenetskim promjenama", pojasnili su autori studije u radu, čiju je prva autorica neuroznanstvenica Alicia Schowe iz Instituta Max Planck za psihijatriju u Minhenu.

Tri od četiri sata zabilježila ubrzanje

Rezultati su varirali, ali su tri od četiri epigenetska sata — PedBE, GrimAge2 i DunedinPACE — zabilježila značajno ubrzanje starenja ili brzine starenja u odnosu na razdoblje prije pandemije u cjelokupnom uzorku, svaki u dvije dobne skupine, pri čemu je PedBE korišten samo za djecu i adolescente. Ubrzano starenje kod djece pokazao je samo jedan sat, što istraživači objašnjavaju mogućim problemima osjetljivosti ostalih satova koji možda nisu dovoljno kalibrisani za djecu.

Međutim, kada su epigenetske rezultate uporedili s izvještajima samih učesnika o iskustvu pandemije, samo je jedna dobna skupina pokazala vezu između percipiranog stresa i ubrzanog biološkog starenja — adolescenti.

„To sugeriše da adolescencija može biti razdoblje posebno osjetljivo na efekte stresa", rekla je Schowe. „Razlog mogu biti promjene koje se dešavaju u tijelu tokom puberteta ili to što su mjere lockdowna, poput ograničenja viđanja s vršnjacima, posebno snažno pogodile ovu dobnu skupinu."

Kod adolescenata koji su se osjećali više opterećeno ograničenjima slobode i odvajanjem od važnih ljudi u životu zabilježeni su jači znaci ubrzanog biološkog starenja, iako je povezanost varirala ovisno o tome koji je epigenetski sat korišten.

BMI i pušenje kao najjači faktori

Pored stresa koji su adolescenti nosili, najjače veze s ubrzanim epigenetskim starenjem u svim dobnim skupinama pokazali su faktori vezani uz fizičko zdravlje: veći indeks tjelesne mase (BMI) i izloženost pušenju.

„Shodno tome, uočeni porast sjedilačkog načina života i debljanje tokom pandemije mogu djelimično objasniti povećanja GrimAge2 i DunedinPACE u cjelokupnom uzorku, uz psihosocijalno opterećenje adolescenata", navode istraživači. Ističu da će biti potrebna dugoročna praćenja kako bi se potvrdilo da li te promjene ostaju i predviđaju lošije zdravstvene ishode kasnije u životu.