Studija drevne DNK otkrila ranije nepoznatu seobu koja je možda donijela germanski jezik u Skandinaviju

Germanske jezike — engleski, njemački, holandski, danski i švedski — danas govore stotine miliona ljudi, ali njihovo porijeklo i dalje zbunjuje arheologe i lingviste. Dva međusobno povezana istraživanja, zasnovana na analizi drevne DNK, nude nove odgovore o tome kako su se germanski i keltski jezici proširili Evropom.

„DNK sekvence ne govore nam direktno koji jezik je neko govorio, ali kombinovanjem drevne DNK s lingvističkim i arheološkim dokazima možemo početi pratiti kako su se jezici širili i mijenjali kroz hiljade godina", objasnio je genetičar Eske Willerslev.

Istraživači su sekvencirali 712 novih genoma drevnih ljudi, uglavnom iz gvozdenog doba, širom Evrope i uporedili ih s još 4.009 već poznatih. Na osnovu tih podataka rekonstruisali su migracije genetskih grupa i uporedili ih s kulturnim dokazima poput runskih natpisa, keramike te stilova sahranjivanja i gradnje.

Nepoznata migracija s Baltika

Istraživače je iznenadilo otkriće da se ljudi doseljavaju s područja Baltika — vjerovatno između Finske i sjeveroistočne Švedske — prema Danskoj i južnoj Švedskoj. Ta populacija, navode autori studije, predstavlja mogući vektor unošenja germanske jezičke grupe u Skandinaviju, i to oko 800 godina kasnije nego što se tradicionalno pretpostavljalo. Unutar oko 500 godina geni doseljenika bili su temeljito izmiješani s stanovništvom cijele Skandinavije.

„Više od stoljeća naučnici raspravljaju kada su i odakle germanski jezici stigli u sjevernu Evropu. Uzbudljivo je što sada neke od tih ideja možemo testirati neposredno", kazao je glavni autor studije, genetičar Hugh McColl.

„Otkrili smo prethodno nepoznatu migraciju koja se desila tačno u vrijeme i na mjestu gdje bismo očekivali širenje najranijeg oblika germanskog", dodao je on.

Prije oko 1.650 godina ljudi iz južne Skandinavije počeli su se seliti prema današnjoj Njemačkoj, Poljskoj i Holandiji, gdje se tada vjerovatno govorilo keltskim jezicima. „Arheolozi i lingvisti to nisu predvidjeli, ali to pomaže objasniti nekoliko kulturnih i jezičkih veza između Skandinavije i Britanije koje su dugo zbunjivale istraživače", rekao je McColl. Otprilike u isto vrijeme kada se razvio staronordijski jezik, dio ljudi selio se i nazad prema Skandinaviji.

Novi pogled na keltske jezike

Vodeće teorije kažu da su keltski jezici nastali na atlantskoj obali Evrope, ali novi dokazi iz drevne DNK to dovode u pitanje. Keltski jezici govorili su se u gvozdenom dobu, prije oko 2.500 godina, širom evropskog kontinenta, a danas su preživjeli samo u džepovima sjeverozapadne atlantske obale. Riječ je o goidelskim jezicima — irskom, manskom i škotskom gaelskom — te britonskim jezicima: velškom, kornvolskom i bretonskom.

Novi dokazi upućuju na to da su se keltski jezici proširili tokom seobe prema zapadu prije oko 3.000 godina, iz kulture polja sa urnama u istočnoj srednjoj Evropi prema Francuskoj, Britaniji, Irskoj, Iberijskom poluostrvu i Italiji. Za tu analizu istraživači su koristili isti skup podataka kao i u studiji o germanskim jezicima, uz izostavljanje nekih novijih genoma i dodavanje nekoliko iz lokacija važnijih za keltsku historiju.

„Pitanje odakle su došli keltski jezici raspravlja se više od 100 godina", rekao je komparativni lingvista Guus Kroonen. Prema njegovim riječima, drevna DNK daje potpuno nov način procjene suprotstavljenih teorija i unosi važne nove dokaze u raspravu.