Suede pripremaju 11. album, završni dio punk trilogije

Suede su uveliko zašli u rad na jedanaestom studijskom albumu, koji, uz ogradu, opisuju kao svoju "anarcho-punk" ploču. Novi materijal zamišljen je kao završni dio trilogije koju čine punk album "Autofiction" i post-punk "Antidepressants", rekao je bend za NME.

Neil Codling, gitarista benda, kaže da se novi album kreće istim pravcem kao prethodna dva, ali da bi mogao biti nešto "himničniji". Bend, prema njegovim riječima, pokušava napraviti jednostavne, himnične pjesme u duhu posljednje dvije ploče. Pisanje je u punom jeku, a snimanje bi trebalo početi uskoro.

Frontmen Brett Anderson potvrdio je da će i treći album biti utemeljen na punku. Naziv ploče, kaže, već zna, ali još nije siguran kako će je žanrovski odrediti. "Autofiction" je nazvao njihovim punk albumom, "Antidepressants" post-punk albumom, a treći će nazvati "nešto-punk" albumom. Na pitanje NME-a je li riječ o "future punku", Anderson je sam predložio "anarcho-punk", dok je bubnjar Simon Gilbert u šali dodao "steampunk". Kada su počeli pisati, priznaje Anderson, materijal je zaista podsjećao na anarcho-punk, ali još nije siguran.

Anderson pritom naglašava da su žanrovske etikete tek gruba pomoć. O albumu se, kaže, mora govoriti vrlo pojednostavljeno jer to ljudima pomaže da ga razumiju, ali je to "široki potez kistom" i "tup instrument". "Autofiction" nije bio samo punk ploča, "Antidepressants" nije bio samo post-punk ploča, pa ni novi album neće biti samo anarcho-punk – etiketa je, ističe, tek okvirno mjesto gdje ga ljudi mogu smjestiti. Što se tiče tekstova, na albumu je, otkriva frontmen, "mnogo pjesama o plemenima i pripadanju".

Dio novog materijala publika bi mogla čuti već uskoro. Suede iduće sedmice kreću na zajedničku britansku arena turneju s Manic Street Preachersima, a bend najavljuje da bi jedna ili dvije nove pjesme mogle premijerno biti izvedene na tim koncertima. Poruku kolegama iz Walesa, kaže basista Mat Osman, teško je poslati jer su oni "stalno zalijepljeni za pikado i ragbi".

Mercury Prize i sjećanja na 1993.

O novom albumu bend je govorio s crvenog tepiha dodjele Mercury Prize 2026 u Newcastleu. Njihov deseti album "Antidepressants" bio je u užem izboru zajedno s pločama izvođača kao što su Jade, Kojey Radical, Nia Archives i Florence & The Machine, ali je nagrada pripala Raye za album "This Music May Contain Hope". Suede su te večeri izveli pjesmu "Dancing With The Europeans".

Članovi benda nisu polagali velike nade u pobjedu, pogotovo jer Mercury već imaju – osvojili su ga 1993. za debitantski album nazvan po bendu. Tog se događaja, priznaju, slabo sjećaju. Osman je ispričao da nisu očekivali pobjedu, a kako pobjednik nije morao nastupati, s proslavom su krenuli prilično rano. Sjeća se tek da je održao "prilično nesuvisao govor", a sve poslije toga mu je u magli. Gilbert je dodao da su te noći "popili veći dio šanka".

Anderson, pak, s dragošću pamti zvižduke koje su tada dobili. To mu se, kaže, svidjelo jer voli malo antagonizma, a početkom devedesetih svi su se bendovi međusobno mrzili. Danas je, primjećuje, uloga drugačija: bend je sada "stariji državnik" i ljudi se više ne osjećaju zastrašeno, što mu je također drago, ali su devedesete, kaže, bile zabavne.

"Album je najveća umjetnička forma 20. stoljeća"

Na pitanje u čemu je tajna velikog albuma, Anderson je odgovorio da je to ogromno i neodgovorivo pitanje, ali da je stvaranje albuma vjerovatno njegova najveća životna opsesija. Albume drugih izvođača uvijek sluša kao cjelinu i posebno pazi na ključne pozicije: prvu pjesmu, sredinu, sedmu pjesmu, koju smatra vrlo važnom, te pretposljednju i završnu numeru.

Pisanje albuma, objašnjava frontmen, bitno se razlikuje od pisanja singla ili EP-a. Ploča mora imati promjene ritma, ali istovremeno mora slušaoca nekamo odvesti i tamo ga ostaviti, makar to ne bilo ugodno mjesto. Kao primjere naveo je "Unknown Pleasures" Joy Divisiona, "Music For Airports" Briana Enoa i "Never Mind The Bollocks" Sex Pistolsa.

Upravo to, kaže Anderson, oduvijek želi postići i s pločama Suedea. Stvaranje albuma smatra istinski velikom umjetničkom formom, vjerovatno najvećom u 20. stoljeću, i pozdravlja što Mercury Prize nagrađuje upravo tu disciplinu.