Supertajfun In-fa i ostaci Champija: Pacifik u izuzetno aktivnoj sezoni oluja

Oluje nad sjeverozapadnim Pacifikom traju gotovo neprekidno od aprila 2026. godine, kada je tajfun Sinlaku dostigao snagu supertajfuna i pogodio Mikroneziju, Guam i Marijanska ostrva. Otada je nad tim basenom formirano 25 imenovanih oluja, a aktivnost se, pokazuju satelitski snimci NASA-e, nastavila i krajem oktobra.

Kamera EPIC na satelitu DSCOVR 29. oktobra 2026. zabilježila je supertajfun In-fa u blizini Marijanskih ostrva. U isto vrijeme ostaci tajfuna Champi, uz niz drugih oluja, približavali su se Aljaski preko Beringovog mora. Riječ je o petom tajfunu koji ove godine pogađa Marijanska ostrva, navodi NASA Earth Observatory. MODIS na satelitu NASA-e Terra snimio je In-fu 30. oktobra, kada se oluja nalazila odmah zapadno od ostrvskog lanca.

„Krafice" među ciklonima

In-fa je u trenutku snimanja bio neuobičajeno intenzivan — imao je gotovo kružni oblik i veliko oko, osobine po kojima meteorolozi prepoznaju rijetku podskupinu tropskih ciklona poznatu kao anularne oluje. One obično nemaju izražene spoljašnje spiralne kišne pojaseve, pa ih meteorolozi rado nazivaju „kraficama" ili „kamionskim gumama".

Prema jednoj analizi, anularne oluje čine svega četiri posto tropskih ciklona u zapadnom dijelu sjevernog Pacifika. Njihovo oko prosječno ima oko 45 kilometara u prečniku, naspram oko 25 kilometara kod standardnih ciklona, a snagu zadržavaju duže i u nepovoljnim uslovima.

Od tajfuna do oluje drugog tipa

Dok je In-fa u trenutku snimanja još uvijek bio tropski ciklon, ostaci Champija su ulaskom u Beringovo more prošli kroz ekstratropsku tranziciju i pretvorili se u potpuno drugačiju vrstu oluje. Tropski cikloni imaju „toplo jezgro" i crpe energiju iz topline i vlage okeana, dok ekstratropski cikloni imaju hladno jezgro i energiju dobijaju iz temperaturnih kontrasta između toplih i hladnih zračnih masa, uz razvoj frontova i velikih spiralnih oblaka u obliku zapete.

„Jedan od znakova ekstratropske tranzicije je širenje polja vjetra oluje", objasnio je Gary Partyka, meteorolog NASA-inog Goddard Space Flight Centera. „Nije da vjetrovi nužno jačaju, nego pokrivaju mnogo veće područje." Prema njegovim riječima, vjerovatno bi i bez ostataka Champija nad Beringovim morem postojala oluja srednjih geografskih širina, ali Champi se s tim sistemom isprepleo i pomogao njegovom jačanju.

Champijeva razorna putanja

Champi je prije transformacije ostavio dugu i razornu putanju kroz zapadni Pacifik. Tajfun je dostigao maksimalne održive vjetrove od gotovo 300 kilometara na sat, pa su ga neki posmatrači, kako navodi NASA Earth Observatory, opisali kao jednu od najjačih oluja sezone. Iako je samo okrznuo Tajvan i Guam, donio je razorne vjetrove i obilne kiše na oba područja, kao i na dijelove Kine i Japana.

Kada su ostaci oluje stigli do Aljaske, država je izbjegla katastrofalna razaranja kakva su uslijedila nakon bivšeg tajfuna Halong u oktobru 2025. godine, ali su neka područja, prema medijskim izvještajima, ipak zabilježila jake vjetrove te obilne kiše i snijeg.

Champi je četvrti bivši tajfun koji ove godine ulazi u aljaskanske vode, naveo je Rick Thoman, meteorolog i klimatolog Alaska Fairbanks, nakon Bang-Langa u augustu, Dujuana u septembru i Choi-wana početkom oktobra. Po njegovim riječima, u jesen 1997. i 2015. — obje vrlo jake godine El Niña — na Aljasku je stiglo po tri takve oluje. Otprilike 60 bivših tajfuna pogodilo je tu državu od 1970. godine, dodao je Thoman.

Partyka je 2026. opisao kao „posebno aktivnu godinu" za tropske ciklone nad Pacifikom, što povećava šansu da oluje koje prođu kroz ekstratropsku tranziciju pogode Aljasku. Snažan El Niño koji trenutno traje nad Pacifikom „vjerovatan je doprinosilac" povećanoj aktivnosti, dodao je on. El Niño je klimatski obrazac koji se javlja otprilike svake dvije do sedam godina, a obilježavaju ga toplije od prosječne temperature vode u dijelovima ekvatorijalnog Pacifika. U sjeverozapadnom Pacifiku ova pojava, prema mišljenju nekih stručnjaka, oluje navodi da češće skreću na sjever, umjesto da nastavljaju prema zapadu ka istočnoj i jugoistočnoj Aziji, čime se više oluja upućuje prema Guamu, Marijanskim ostrvima, Japanu i Korejskom poluostrvu.