Svijest možda ne nastaje u moždanoj kori nego u moždanom deblu

Jedno od najdubljih neodgovorenih pitanja čovječanstva jest odakle potiče svijest – svijest o vlastitom iskustvu koja nas čini svjesnim bićima, a ne organizmima vođenim čistim reakcijama. Neuroznanost tradicionalno smješta tzv. „sjedište svijesti“ u moždanu koru, naboranu spoljašnju površinu mozga iz koje, kako se smatra, proizlazi naš subjektivni doživljaj svijeta. Novi rad neuroznanstvenika Marshalla Devora s Hebrejskog univerziteta u Jerusalemu i Marka Barona s Harvard Medical School, međutim, dovodi u pitanje upravo tu pretpostavku.

Zašto bol ukazuje na nešto dublje

Moždana kora nesumnjivo ima ključnu ulogu u tome kako doživljavamo svijet – u njoj se obrađuje velik dio osjetilnih informacija koje naša čuala neprestano prikupljaju. No, obrađivanje informacija i svjesno iskustvo nisu isto: naša čuala primaju daleko više podataka nego što ih možemo svjesno percipirati. Prema Devoru i Baronu, iskustveni dio možda i ne počinje u kori.

Ilustrativan je primjer dodira vruće ploče štednjaka: nervni sistem registrira vrućinu i povlači ruku prije nego što postanemo svjesni bola, a tek onda osjetimo peckanje koje nas upozorava na opekotinu. Otkrivanje štete (nocicepcija) i osjećaj bola dvije su različite stvari – prvo se može objektivno izmjeriti, dok je bol subjektivno iskustvo čije porijeklo u mozgu ostaje otvoreno pitanje.

Sluh, vid i njuh imaju jasno definirane regije obrade u kori. Bol ih nema, što, prema autorima, upućuje na starije, bazalnije porijeklo. Postoji još jedna zagonetna razlika: kada naučnici stimulišu dijelove kore povezane s čulima, mogu izazvati fantomske bljeskove svjetlosti ili zvukove, ali takva stimulacija rijetko proizvodi bol – čak ni u regijama koje je inače obrađuju. To, smatraju istraživači, upućuje na to da kora obrađuje informacije o bolu, ali da se samo iskustvo bola rađa drugdje.

Moždano deblo kao kandidat

To „drugo mjesto“, prema Devoru i Baronu, moglo bi biti moždano deblo – stabljikasta struktura na bazi mozga koja povezuje veliki mozak s kičmenom moždinom. Riječ je o jednom od evolucijski najstarijih dijelova mozga kičmenjaka, čiju arhitekturu dijeli velik broj vrsta. Danas moždano deblo reguliše disanje, rad srca i cikluse spavanja, a njegovo oštećenje može dovesti do gubitka svijesti ili kome, čak i kada je kora uglavnom netaknuta. Tradicionalno se to tumači kao dokaz da deblo održava svijest, a ne da je njen izvor – ali autori rada smatraju da njegova uloga može biti mnogo temeljnija.

U ranijim eksperimentima iz Devorovog laboratorija naučnici su ubrizgali male količine anestetika u određenu regiju moždanog debla kod pacova, zbog čega su životinje postale duboko neosjetljive – stanje slično općoj anesteziji, uprkos izuzetno malim dozama.

Među najintrigantnijim dokazima autori navode ljude i životinje čija je moždana kora teško oštećena ili uglavnom odsutna. U rijetkim slučajevima djeca rođena s hidranencefalijom, stanjem u kojem nedostaje velik dio moždanog (cerebralnog) dijela mozga, pokazivala su ponašanje koje upućuje na izvjestan stepen svjesnosti: reagirala su na poznate osobe, iskazivala preferencije i odgovarala na svijet na način u skladu s radošću ili bolom. Slično tome, eksperimenti sa životinjama kojima je kora hirurški uklonjena pokazali su da neke od njih i dalje mogu ispoljavati iznenađujuće složeno ponašanje, uključujući reakcije na bol koje sugeriraju emocionalnu komponentu.

Ništa od toga, ističu autori, ne dokazuje da te osobe ili životinje svjesno doživljavaju svijet – ponašanje samo po sebi ne može utvrditi postojanje subjektivnog iskustva. No, otvara mogućnost da bar neki rudimentarni oblik svjesnosti može postojati bez složenog kortikalnog mehanizma koji se tradicionalno povezuje sa sviješću. A ako je tako, subjektivno iskustvo možda je mnogo raširenije u životinjskom carstvu nego što se mislilo – dok moždana kora ne stvara svijest, već bogatije i složenije iskustvo koje ona ispunjava.

Devor i Baron sugeriraju da oba dijela mozga doprinose svjesnom iskustvu: u njihovom modelu moždano deblo pruža temeljno iskustvo svjesnosti, dok moždana kora obrađuje informacije koje to iskustvo ispunjavaju. „Proračun u moždanom deblu koji pretpostavljamo strogo je biološki i relativno jednostavan, ‘primitivan’“, pišu oni u svom radu. „Ono što on pruža jeste neka vrsta ‘okusa’ složenim nesvjesnim proračunima koji se odvijaju uglavnom u moždanoj kori – ‘prisutnost’, subjektivni ‘osjećaj’, poput boje dodane slici u nijansama sive.“