Tablete koje imitiraju nedostatak kisika poboljšale pokretljivost miševa s Parkinsonom

Pristup koji na prvi pogled zvuči suprotno logici — smanjiti dopremanje kisika u tkiva — pokazao je efekat u laboratorijskim testovima na miševima s simptomima sličnim Parkinsonovoj bolesti. Životinje koje su dobile kombinaciju dvije eksperimentalne supstance brže su se spuštale po štapu i duže su se mogle držati za rešetku kaveza, a terapija je započeta tek nakon što su se problemi s kretanjem već razvili.

Istraživački tim svoj pristup naziva „hipoksija u piluli“, jer lijekovi oponašaju dio efekata koje izaziva disanje zraka sa smanjenim sadržajem kisika.

Zašto bi manje kisika moglo pomoći

Parkinsonova bolest uništava moždane ćelije koje proizvode dopamin, hemijsku supstancu koja pomaže regulisati pokrete. U bolesti dolazi i do nakupljanja proteina alfa-sinukleina, a šteta povezana s tim proteinom može poremetiti rad mitohondrija — sitnih struktura u ćelijama koje uz pomoć kisika proizvode energiju.

Vamsi K. Mootha, ljekar i naučnik s Harvard Medical School, objasnio je za ScienceAlert da je njihova radna hipoteza da kod poremećaja funkcije mitohondrija kisik nije pravilno iskorišten, pa nastaje neusklađenost u kojoj je dopremanje kisika veće od njegove upotrebe. Smanjenjem dopreme kisika tim želi ograničiti taj disbalans i štetu koja iz njega proizlazi.

U studiji iz 2025. godine pokazali su da miševima s simptomima sličnim Parkinsonovoj bolesti koristi stalno disanje zraka sa 11 posto kisika. Običan zrak sadrži oko 21 posto kisika.

Dvije supstance koje se dopunjuju

U novom istraživanju provjeravalo se može li se sličan efekat postići lijekovima. Hong Wang i saradnici koristili su dva spoja. Prvi, GBT601, dovodi do toga da krv u tkiva otpušta manje kisika. Kako tijelo na to može reagovati proizvodnjom više crvenih krvnih zrnaca koja prenose kisik, drugi spoj, PT2399, ograničava tu reakciju.

Da bi izazvali nakupljanje proteina i poteškoće u kretanju, naučnici su miševima u mozak ubrizgali fibrile alfa-sinukleina. Šest sedmica kasnije, kada su se problemi s kretanjem razvili, počeli su im svakodnevno davati lijekove oralnim putem. Tokom sljedećih šest sedmica tretirane životinje popravile su rezultate u testu spuštanja po štapu i u testu visa na rešetki kaveza, dok su se miševi kojima je ubrizgana samo tečnost bez proteinskog rastvora i dalje pogoršavali.

Kombinacija je takođe smanjila višak kisika u mozgu i snizila marker oštećenja masti u moždanom tkivu, ali nije popravila mjerenje ponašanja povezanog s anksioznošću. Mootha je naveo da poboljšanja, bilo kod udisanja zraka sa manje kisika bilo kod lijekova, mogu početi već sedmicu do dvije nakon početka terapije.

Bolje kretanje ne znači obnovljene nervne ćelije

Poboljšana pokretljivost ne dokazuje da su nervne ćelije obnovljene. Mootha je pojasnio da su u eksperimentu iz 2025. miševi već imali probleme s kretanjem kada je započeta odgođena terapija, ali gubitak nervnih ćelija tada još nije bio zabilježen. Životinje su povratile sposobnost kretanja i izbjegle kasniji gubitak nervnih ćelija, iako je nakupljanje alfa-sinukleina ostalo nepromijenjeno.

Novo istraživanje u glavnom radu nije navelo broj dopaminskih neurona, pa ne utvrđuje da li kombinacija štiti te ćelije.

Testovi na druga dva modela bolesti

Tim je kombinaciju isprobao i na dva druga modela bolesti. Kod miševa koji modeliraju Leighov sindrom, rijedak poremećaj koji utiče na proizvodnju energije u ćelijama, medijan životnog vijeka produžen je sa 62 na 158 dana. U modelu Friedreichove ataksije, koja utiče na kretanje i koordinaciju, terapija je zaustavila dalje pogoršanje, ali nije otklonila postojeće poteškoće.

Nakon šest sedmica terapije kod kontrolnih miševa istraživači nisu zabilježili povećanje srčanog mjerenja povezanog s plućnom hipertenzijom, što je jedan od rizika dugotrajno sniženog kisika.

Mootha je ipak upozorio da hipoksija može biti opasna i da je važan izazov postići terapiju hipoksijom koja je sigurna i efikasna. Naglasio je i da je sav njihov rad do sada pretklinički, na mišjim modelima, te da je potrebno još mnogo posla prije nego se koncept prenese na ljude.