Telefoni nas povezuju sa svima, ali sve manje razgovaramo jedni s drugima

Koliko god paradoksalno zvučalo, nikada u historiji čovječanstvo nije raspolagalo s više komunikacijskih alata — a istovremeno se međuljudski razgovori sve više gase. Telefoni, aplikacije za poruke i društvene mreže preuzeli su prostor koji su nekada zauzimali posjete, druženja i razgovori licem u lice.

Psiholog i analitičar Ibrahim Prohić smatra da ovaj trend nije slučajan, već da proizlazi iz ubrzanog tehnološkog napretka koji sa sobom nosi i neželjene nuspojave. Kako ističe, između prednosti koje nam moderna tehnologija donosi i štete koju istovremeno nanosi postoji dubok jaz.

Prohić to ilustruje šalom iz svoje prakse: otkako su se ljudi „navukli" na internet, u porodicama je sve manje svađa — jednostavno zato što više niko ni s kim ne razgovara, jer su svi zalijepljeni za ekrane telefona.

Situaciju poredi sa upozorenjem koje je Karl Marx iznosio prije čitavog stoljeća — govorivši o otuđenju čovjeka od drugih ljudi, ali i od vlastite prirode. Prema Prohićevim riječima, upravo u takvom otuđenju se danas sve više nalazimo.

Poruka umjesto susreta

Brzina savremenog života dodatno produbljuje ovaj problem. Između posla, obaveza i umora, malo ko pronađe vremena da posjeti bližnje ili sjedne na kafu s prijateljem. Digitalna zamjena — kratka poruka ili „lajk" ispod objave — postala je surogatom za stvarnu bliskost, ali ne može nadomjestiti toplinu iskrenog razgovora.

Nesporno je da nam je tehnologija otvorila vrata komunikacije kakvu prethodne generacije nisu mogle ni zamisliti. Razgovor s nekim na drugom kraju svijeta danas je pitanje jednog klika. No, kada ta virtualna povezanost počne istiskivati stvarne odnose, prednost postaje zamka — a mnogi znakovi govore da smo upravo u toj zamci.

Na kraju, čovjek ostaje društveno biće. U eri kada smo neprestano „online" i kada nas stotine kontakata dijele od bilo koga, pravi izazov više nije kako nekoga dozvati — nego kako s nekim zaista biti prisutan.