Topljenje polarnog leda mijenja oblik Zemlje: čvrsti dio planete postaje sve okrugliji

Klimatske promjene ne utiču samo na temperature i nivo mora, nego i na sam oblik planete. Prema novoj studiji objavljenoj 9. septembra u časopisu JGR Solid Earth, čvrsti dio Zemlje postaje sve okrugliji, i to sve bržim tempom, a glavni razlog je topljenje polarnih ledenih kapa. Nalaz je signal klimatskih promjena izazvanih ljudskim djelovanjem, a praćenje oblika Zemlje može pomoći da se otkrije koliki uticaj ljudi imaju na njene ledene kape.

Zemlja nije savršena kugla. Zbog rotacije je nešto spljoštena na polovima i ispupčena oko ekvatora. Novo istraživanje pokazuje da se taj odnos postepeno mijenja: polovi se izdižu, a ekvatorsko ispupčenje se smanjuje.

Milimetar godišnje, ali sve brže

Autor studije Christoforos Kotsakis, profesor geodezije na Aristotelovom univerzitetu u Solunu u Grčkoj, razvio je novu metodu analize podataka iz globalnog navigacionog satelitskog sistema (GNSS) kako bi preciznije pratio promjene na površini planete. Njegovi rezultati pokazuju da su se u periodu od 2011. do 2015. godine polovi izdizali, a ekvator spuštao za oko jedan milimetar godišnje.

U poređenju s prečnikom Zemlje na ekvatoru, koji iznosi oko 12.756 kilometara, riječ je o neznatnoj promjeni. Ipak, ona je dvostruko veća nego u periodu od 1997. do 2000. godine, kada je planeta postajala okruglija za oko 0,5 milimetara godišnje. Drugim riječima, zaokruživanje Zemlje ubrzava se za oko 0,4 milimetra godišnje sa svakom novom decenijom.

Zašto se kora izdiže

Kotsakis navodi da je pokretač ovih promjena topljenje polarnog leda. Kada led nestane, Zemljina kora na polovima oslobađa se pritiska i polako se izdiže, slično tijestu za hljeb koje se vraća u prvobitni oblik nakon što ga pritisnete prstom. Istovremeno, masa koja se premješta prema ekvatoru dodatno pritišće koru u tom području i smanjuje njeno ispupčenje.

Postoji, međutim, i druga strana priče. Ovaj nalaz odnosi se isključivo na čvrsti dio planete. Kada se zajedno posmatraju stijene i okeani, Zemlja zapravo postaje spljoštenija za oko 0,8 milimetara godišnje, jer se voda koja otiče s polova nakuplja oko ekvatora i tamo povećava ispupčenje okeana. Težina te vode nadjačava zaokruživanje koje se dešava u kori ispod nje. Prema drugim istraživanjima, ova premještanja mase usporavaju i rotaciju Zemlje.

Ograničenja mjerenja

GNSS pruža direktna mjerenja, ali ima i ograničenja. Mjernih stanica je malo u blizini Sjevernog i Južnog pola, kao i na udaljenim dijelovima okeana, gdje se moraju postavljati na plutače.

Naučnici promjene oblika planete prate i mjerenjem njenog gravitacionog polja, koje varira u zavisnosti od mase pojedinih regija. Kotsakis je utvrdio da se podaci iz GNSS-a i mjerenja gravitacije ne poklapaju savršeno, što ukazuje da oblik Zemlje i njeno gravitaciono polje ne idu u potpunosti ukorak. Ipak, dvije metode mogu se koristiti zajedno za praćenje najvažnijih posljedica klimatskih promjena, prije svega topljenja leda na Grenlandu i Antarktiku te kretanja okeanskih voda.